Sterilitet je jedan od značajnijih zdravstvenih i društvenih izazova savremenog doba. Savremeni način života, odlaganje roditeljstva, hormonski disbalansi i neliječene infekcije samo su neki od faktora koji utiču na smanjenu plodnost. O najčešćim uzrocima ženskog steriliteta, dijagnostici, mogućnostima liječenja i budućnosti reproduktivne medicine razgovarali smo sa dr Julijom Samardžić, specijalistkinjom ginekologije i akušerstva u Domu zdravlja Tivat, koja iza sebe ima više od dvije decenije kliničkog iskustva.
Koji su najčešći ginekološki uzroci ženskog steriliteta ?
Iz svakodnevne prakse mogu reći da su to najčešće sindrom policističnih jajnika, endometrioza, zapušeni jajovodi, kao i smanjena ovarijalna rezerva. Zapušeni jajovodi su često posljedica neliječenih polno prenosivih infekcija koje se javljaju u mlađem životnom dobu i vrlo često prolaze bez simptoma. Žena ih „preleži“, a da toga nije ni svjesna.
Danas se sve češće susrećemo i sa prevremenim iscrpljivanjem jajnika kod žena mlađih od 40 godina, što značajno utiče na smanjenje plodnosti i vrlo teško se može zaustaviti.
Kada bi žena trebalo da se javi ginekologu ako ne može da ostane u drugom stanju?
Ako je žena mlađa od 35 godina i trudnoća se ne dešava nakon godinu dana redovnih nezaštićenih odnosa, tada je preporuka da se javi ginekologu.
Kod žena starijih od 35 godina taj period se skraćuje na šest mjeseci, jer plodnost sa godinama prirodno opada i važno je reagovati na vrijeme.
Koje se osnovne analize i pregledi rade kada postoji sumnja na neplodnost ?
Nakon ginekološkog pregleda i ultrazvučne procjene materice i jajnika, pristupa se laboratorijskim ispitivanjima. To uključuje hormonski status, mikrobiološke briseve na polno prenosive infekcije, provjeru štitaste žlijezde, faktora koagulacije, kao i određene imunološke faktore i antitijela koji mogu uticati na plodnost.
Koliko je starosno doba važno za plodnost i uspješnost začeća ?
Godine žene imaju značajan uticaj, jer sa vremenom ne opada samo broj jajnih ćelija već i njihov kvalitet. Sa godinama raste rizik od genetskih grešaka, koje se mogu povezati sa hromozomskim poremećajima, poput Daunovog sindroma.
Međutim, danas se sve više govori i o uticaju starosti muškarca, jer i kvalitet muškog genetskog materijala sa godinama opada. Fertilitet je, dakle, zajednička odgovornost oba partnera.
Koliko su česti hormonski disbalansi i kako utiču na sterilitet ?
Hormonski poremećaji su danas veoma česti, naročito kod mladih djevojaka. Uzroci su često povezani sa stilom života – nezdrava ishrana, gojaznost, stres, pušenje i alkohol.
Najčešći problem je izostanak ovulacije, naročito kod sindroma policističnih jajnika. Dobra vijest je da se uz promjenu životnih navika i adekvatnu terapiju stanje često može uspješno korigovati.
Kako sindrom policističnih jajnika djeluje na mogućnost trudnoće ?
PCOS se dijagnostikuje kombinacijom ultrazvučne slike i hormonskog statusa. Žene sa ovim sindromom često imaju neredovne ili rijetke menstruacije, što ukazuje na izostanak ovulacije.
Redukcija tjelesne težine ima ključnu ulogu – gubitak samo pet odsto tjelesne mase može povećati šansu za ovulaciju i do 80 odsto.
Kako endometrioza utiče na plodnost i kakvo se liječenje preporučuje ?
Endometrioza je kompleksna i često asimptomatska bolest. Karakterišu je žarišta zapaljenja koja dovode do stvaranja priraslica u karlici, naročito oko jajovoda, gdje se oplodnja i dešava.
U težim slučajevima liječenje može biti hirurško, ali se danas sve češće preporučuje direktan pristup postupcima medicinski potpomognute oplodnje, kako bi se sačuvala ovarijalna rezerva.
Kako polno prenosive infekcije utiču na plodnost?
Polno prenosive bolesti često nastaju u mladosti i prolaze bez simptoma, ali mogu ostaviti trajne posljedice, naročito na jajovodima. Veoma je važno da se oba partnera liječe istovremeno, jer je reproduktivno zdravlje zajednička odgovornost.
Tubarni faktor je jedan od vodećih uzroka neplodnosti povezanih sa infekcijama.
Kada se preporučuje medicinski potpomognuta oplodnja ?
Ako trudnoća izostane nakon godinu dana pokušavanja kod mlađih žena, ili već nakon nekoliko mjeseci kod žena starijih od 35 godina, tada se razmatra MPO. U procjeni veliku ulogu imaju ultrazvučni nalaz i određivanje anti-Milerijan hormona, koji pokazuje ovarijalnu rezervu.
Koje su najefikasnije metode MPO ?
Osim klasične in vitro fertilizacije, danas se najčešće koristi ICSI metoda, naročito kod muškog steriliteta. Uspješnost se kreće između 30 i 50 odsto, što predstavlja realnu, ali značajnu šansu za parove koji se suočavaju sa sterilitetom.
Šta smatrate najvećim izazovom u dijagnostici i liječenju steriliteta ?
Najveći izazov je nedovoljna svijest o prolaznosti reproduktivnog perioda. Mnoge žene se javljaju tek u kasnim tridesetim ili četrdesetim godinama, kada su biološke mogućnosti već ograničene. Karijera često ima prioritet, ali biologija, nažalost, ne čeka.
Kako vidite budućnost reproduktivne medicine ?
Asistirane reproduktivne tehnologije imaće sve veći značaj. Savremena istraživanja pokazuju da su ishodi trudnoća dobijenih vantjelesnom oplodnjom uglavnom uporedivi sa prirodnim trudnoćama, bez značajnih razlika u komplikacijama, što daje dodatnu sigurnost i nadu parovima koji žele da postanu roditelji.
