Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen prvi dio rada dr Barbare Kovačević “Desna ruka i lijeva noga”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi – objašnjava glavni urednik izdanja Miomir Abović u rubrici Lavirint smisla.
Iako prostornu orijentaciju savladavamo još u dječjem uzrastu, svako od nas zasigurno ima nekog prijatelja ili rođaka koji u odrasloj dobi zablokira i ne zna gdje je lijevo, a gdje desno pa je čuđenje u svijetu. I nikako se ne možemo načuditi što na putovanjima, pri obilasku nekog novog turističkog odredišta, skrene u pogrešnu ulicu, čak i ako slijedi uputstva na aplikaciji Google Maps. Ne pomaže pritom ni činjenica što osoba pripada većinskoj populaciji dešnjakâ, kojoj siguran orijentir može biti pisanje desnom rukom, istom onom kojom se i inače rukuje ili krsti. Možemo samo odahnuti i staviti ruku na srce (koje je u simboličkim prikazima smješteno na lijevoj strani tijela) i biti sretni ako te osobe nisu aktivni sudionici u saobraćaju ili hirurzi jer bi ishod njihovog nesnalaženja mogao biti koban za pacijente. Kako vidimo, u orijentaciji u prostoru najčešće polazimo od svog tijela. Stoga i ne čudi činjenica da je orijentacija i prostorni odnos lijevo – desno najzastupljeniji u somatskim frazemima, i to onima koji u svojoj pozadini imaju sliku ljudskog tijela. Istraživanje hrvatskih somatskih frazemâ iz 2012. godine pokazalo je da se na reprezentativnom korpusu od osamstotinjak frazemâ pojavljuju 72 somatizma i da su među najbrojnijima oni somatski frazemi koji sadržavaju sastavnice ruka i noga. Unutar posmatranog korpusa ruka se pojavljuje čak u osamdesetak frazemâ. Na temelju konvencionalnog znanja ruke mogu biti opisane kao čovjekov nužni alat. Upotrebljavaju se kao instrument u svim vrstama djelatnosti, uključujući pisanje, držanje stvari, rukovanje stvarima itd. Takođe, imaju bitnu ulogu u ljudskoj komunikaciji: ljudi se rukuju pri čestitanju, pozdravljanju, opraštanju ili potvrđivanju dogovora, njima se maše kad se želi privući pažnja. Stoga ruke imaju važno mjesto u frazeologiji, tj. veoma su plodna sastavnica frazemâ jer se ljudi oslanjaju na slike o rukama koje su zasnovane na svakodnevnom iskustvu o njihovoj upotrebi, funkciji, položaju i obliku. One predstavljaju osobu, instrument, djelatnost i vještinu. Ljudi na osnovi slikâ o ljudskim rukama konceptualizuju nadzor, slobodu djelovanja, posjedovanje i saradnju. Ruka je dio tijela koji ima veoma razvijenu simboliku. Ona daje blagoslov, služi nam za izražavanje. Prema Aristotelu, ruka je “alat nad alatima”. Uopšteno, ona znači snagu, jačinu i zaštitu. Međutim, ruke s popratnim pridjevskim odrednicama mogu simbolizovati darežljivost (biti široke ruke), gostoljubivost (dočekati/dočekivati (primiti/primati i sl.) nekog i nešto raširenih ruku) i stabilnost/sigurnost (biti u dobrim rukama, biti u lošim rukama) te pružanje pomoći (dati (pružiti) nekome ruku). Pokreti ruke razlikuju se u simbolici: stavljanje (polaganje) ruke na što – blagoslov, posvećenje, zacjeljivanje; podizanje jedne ruke – zakletva, poštenje; podizanje ruku – odustajanje (dignuti/dizati ruke); polaganje ruke na srce – ljubav, obožavanje, pozdravljanje; sklapanje ruku – mir, savezništvo, prijateljstvo; ruke na bokovima – zanemarivanje, arogancija; ruke i voda – čistoća i nevinost. U korpusu somatskih frazemâ čiste ruke su simbol poštenja, a prljave nepoštenja (imati čiste ruke, imati prljave ruke, uprljati/ /prljati ruke, okrvaviti ruke). Ruke gotovo kao da govore. Njima izražavamo zahtjev, obećanje, poziv, otpuštanje, prijetnju (dignuti/ /dizati ruku na koga), odbojnost ili strah, pitanje ili nijekanje nečeg. One izražavaju sreću (biti sretne ruke), tugu, neodlučnost, odlučnost (čvrsta (željezna) ruka, uzeti/uzimati nešto u svoje ruke), priznanje, pokajanje, mjeru, količinu, udaljenost (biti (nalaziti se) izvan ruke, biti (naći se) nekome pri ruci, doći/dolaziti nekome pod ruku), brojnost i vrijeme. One imaju moć (snagu) da uzbude i zabrane, da izraze odobravanje, sumnju, sram. U hrišćanskoj tradiciji do srednjeg vijeka nerado se prikazivalo Božje lice. Prisustvo Boga u umjetničkim djelima prikazana je rukom koja proviruje iza oblaka. Porijeklo tog simbola nalazi se u mnogim biblijskim citatima koji pominju ruku Božju kao znak njegove svemoćne snage i volje. Biblijsko porijeklo i simbolika nalaze se i u frazemu oprati/prati ruke. U semantičkoj pozadini tog frazema je biblijska priča o Pilatu, koji pere ruke u želji da spere sa sebe odgovornost za Hristovu smrt. U korpusu somatskih frazemâ prisutna je slika slobodnih ruku kao i slika vezanih ruku koje simbolizuju slobodu ili njen nedostatak (dati/davati nekome slobodne (odriješene) ruke, imati slobodne (odriješene) ruke, imati vezane (sputane) ruke, ruke su nekome vezane). Funkcija držanja veoma je važna kad se govori o rukama. U somatskim frazemima takvo držanje simbolizuje nadzor nad nečim, posjedovanje ili vlast (biti (ležati, nalaziti se i sl.) u nečijim rukama (ruci); držati (imati) u rukama nekog, nešto; držati konce (niti) u rukama; imati (držati) kormilo u rukama; uzeti/uzimati (preuzeti/ preuzimati) kormilo u ruke; uzeti/uzimati uzde u ruke, ispustiti/ /ispuštati uzde). Ako uzmemo u obzir frazeme sa somatskim sastavnicama šaka, dlan i prst, u somatskoj frazeologiji najzastupljeniji su frazemi sa somatskim sastavnicama iz područja ruke. Dok se simbolika somatizma šaka podudara sa simbolikom somatizma ruka, somatska sastavnica dlan razvija simboliku zaštićenosti (čuvati (držati, paziti, nositi) nekog, nešto, kao kap (malo) vode na dlanu). Ispružen dlan obično je simbol otvorenosti i istine. Ta simbolika preinačena je u frazemu kao na dlanu, u kojem upućuje na preglednost i jasnoću, te u frazemima čitati iz dlana i gledati u dlan, u kojima upućuje na proricanje sudbine. Kad je riječ o sastavnici prst, moramo naglasiti da se ona u somatskoj frazeologiji odnosi samo na prste ruku. Pritom i pojedini prsti razvijaju vlastitu simboliku. Palac je simbol vlasti, označava stvaralačku snagu. Kažiprst je simbol suda, odluke, ravnoteže, ćutnje i vladanja samim sobom. Srednjak simbolizuje potvrđivanje ličnosti. Prstenjak ima seksualnu simboliku, a mali prst ima ezoteričnu simboliku (tajne želje, okultne moći, proricanje). U korpusu somatskih frazemâ čisti prsti kao i čiste ruke simbol su poštenja (imati čiste prste), dok su dugi prsti simbol nepoštenja (imati duge prste). Biblijska simbolika uticala je na oblikovanje frazema prst Božji. Dok umjetnički prikazi Božje prisutnosti slikom ruke simbolizuju Božju prisutnost i svemoć, slika prsta (kažiprsta) koji viri kroz oblak simbolizuje Božju opomenu ili upozorenje. Od svih prstiju posebno mjesto pripada malom prstu. Njegova simbolika nefunkcionalnosti dolazi do izražaja u frazemima ne maknuti (ne mrdnuti) prstom i ne taknuti prstom nekog, nešto. Somatska sastavnica palac nalazi se samo u frazemu držati palce (palčeve) , u kojem je palac simbol sreće. Noga je simbol društvene povezanosti. Omogućava zbližavanje, podupire druženje, ukida razmake – ima društveno značenje. U širem smislu noga je simbol života. Noga je i simbol direktnog kontakta s majkom Zemljom. Noge dodiruju tlo, one su provodnik magične i duhovne moći koju sveti čovjek gubi u dodiru s tlom. U korpusu analiziranih frazemâ somatska sastavnica noga (s pripadajućim pridjevskim odrednicama) razvija simboliku: stabilnosti (biti na sigurnim nogama, biti (stajati) na staklenim (glinenim) nogama, izgubiti/gubiti tlo pod nogama), snalažljivosti (dočekati se na noge), samostalnosti (stajati na vlastitim nogama, stati na vlastite noge), razboritosti (stajati s obje noge na zemlji), zdravlja i djelatnosti čovjeka (biti na nogama, dići (podignuti i sl.) nekog na noge). Udaranje nekog nogom u stražnjicu simbol je odbacivanja (dati nekome nogom u dupe, dati nekome nogom u guzicu, dati nekome nogom u tur), a nemogućnost stajanja simbolizuje umor i nemoć (pasti/padati (spasti/spadati) s nogu, jedva se držati na nogama, izgubiti noge). U okviru područja noge možemo uzeti u obzir i frazeme sa somatskim sastavnicama peta i koljeno. Peta je, simbolički gledano, temelj čovjeka i njegovog uspravnog stajanja. Ranjavanjem pete čovjek je onesposobljen i pada. Stoga ne čudi drevno vjerovanje koje tumači da život ili čovjekova duša odlaze kroz petu kao što i smrt kroz nju ulazi. Simbolika ranjivosti pete prisutna je u frazemu Ahilova peta . Takođe, poznato je da škorpion i zmija najčešće ujedaju za petu. Kao stražnji i najniži dio čovjekovog tijela peta dobija negativnu konotaciju i povezuje se s negativnim čovjekovim stanjima i ponašanjem: bijegom (dati/davati petama vjetra, podbrusiti (potprašiti) pete), opasnošću (nekome gori pod petama), dodvoravanjem (lizati nekome pete), uhođenjem (biti nekome za petama). Sa druge strane, koljeno je simbol sjedišta tjelesne snage, simbol čovjekovog autoriteta i društvene moći. Savijanje koljena pokazuje čovjekovu fizičku slabost i nedostatak autoriteta. Padanje na koljena simbolizuje pokornost, poraz, predaju (baciti na koljena koga, što, pasti/padati na koljena ), a drhtanje koljena upućuje na strah ili uzbuđenje [koljena nekome klecaju (dršću)]. (nastavak članka u Lavirintu Smisla idućeg četvrtka)
LITERATURA:
- Barbara Kovačević – “Desna ruka i lijeva noga”, Hrvatski jezik, vol.11, no.1, Zagreb 2024.
