Verica Živanović, izuzetno talentovana kreativka u oblasti kulinarstva, regionalno poznata po izradi autentičnih torti, kolača, slatkih i slanih delicija koje pomjeraju granice mašte. Njeni radovi ne osvajaju samo društvene mreže, već su joj donijeli i više gostovanja u popularnoj TV emisiji „Praktična žena“. Ona dokazuje da gastronomija može biti umjetnost, a torta mnogo više od poslastice. U njenim rukama čokolada postaje alat, špatula četkica, a mašta ne poznaje granice…
Vaš put kreativnosti kreće od slavske trpeze do televizijskih ekrana, a kako je zapravo ljubav prema slatkišima prerasla u prepoznatljiv „Sweet house“ brend ?
Kao mlađa sam često naručivala kolače, ali sam vremenom primijetila da njihov kvalitet postaje sve slabiji. U jednom trenutku sam odlučila da pokušam sama. Sve je zapravo krenulo spontano — na mojoj slavi gosti su bili oduševljeni onim što sam pripremila i počeli su da naručuju. U početku to nisam naplaćivala, poklanjala sam. Ali kako se interesovanje širilo, shvatila sam da ovo nije samo hobi. Shvatila sam da zaista volim to da radim, ali volim da radim samo ono što izlazi iz okvira prosječnosti.
Dakle, kvalitet i autentičnost su vam na prvom mjestu ?
Apsolutno. Danas je konkurencija velika i mislim da jedino što vas može izdvojiti jeste prepoznatljivost. Nešto što nemaju svi. Kvalitet mora biti osnova svega.
Vaše torte su prava mala umjetnička djela. Jedan od primjera je “jestiva” plava garnitura za dnevnu sobu, sa sve jastučićima i dekicom. Vaši proizvodi nisu samo desert — oni su doživljaj !
To je bio poseban izazov. Jedna firma je slavila prvi rođendan i pozvali su me da učestvujem u njihovoj nagradnoj igri. Moj zadatak je bio da napravim nešto iz njihovog asortimana. Izabrala sam plavu stilsku garnituru i odlučila da je pretvorim u tortu. Kada je završena, svi su rekli da je originalna i potpuno drugačija. Takvi izazovi me inspirišu.
Jedna od vaših najfascinantnijih torti je „ručak iz rerne“ – pile sa povrćem u aluminijskoj foliji, koje je zapravo slatko. Kako je to nastalo ?
Moje mušterije su takođe veoma kreativne. Jedna gospođa mi je tražila tortu u obliku šnicle. To me je zaintrigiralo. Ja ne volim kada mi neko pošalje fotografiju i kaže: „Hoću isto ovo.“ To je kopiranje. Volim da dam svoj pečat. Tako sam krenula od ideje šnicle i nadogradila je u kompletan „ručak“. Sve je jestivo — i pile, i krompirići, i šargarepa, pa čak i folija, koja je napravljena od čokolade za modelovanje. To je prava fascinacija na stolu.
Poznati ste i po kreaciji kavijara od graška i ostalim specifičnim dekoracijama.
Kavijar može biti i slan i sladak. Slani koristim za dekoraciju slanih torti, dok se slatki pravi od voća i koristi za deserte. Inspiraciju pronalazim istražujući, ali uvijek biram ono što mogu prilagoditi sebi. Tu se vidi kreativnost — u izboru i interpretaciji.
Vaše torte često imaju trodimenzionalne dekoracije, gotovo vajarske forme.
To nije klasično slikanje po torti. To je modelovanje špatulama, tehnika koja daje 3D efekat. Više je vajarstvo nego slikarstvo. Tu se spajaju sve moje ljubavi.
Koliko su talenat i ljubav važni u ovom poslu ?
Talenat je važan, ali mislim da je ljubav presudna. Neko može imati talenat, ali ako nema ljubavi prema onome što radi, to se osjeti. Ljubav je baza svega.
Šta sve danas obuhvata Vaša ponuda ?
Imam deluxe kolače, imam raw – zdrave sirove kolače i raw torte. Važno mi je naglasiti da, osim reform torte, nijedna moja torta nije rađena po tuđem receptu. Sve kore i svi filovi su moje autorsko djelo. Bavim se i keteringom, pravim slana predjela i slane torte obložene pršutom, dekorisane voćem i povrćem. Sve radim po željama klijenata, ali najviše volim kada mi daju odrešene ruke i kažu: „Tema je ta, prepuštamo vama.“
Kako tržište reaguje na Vašu umjetnost koja se jede ?
Po komentarima na Instagramu vidim da su ljudi oduševljeni, a ono što čujem od mušterija lično još je ljepše. Ne stižem svima da odgovorim. Ko jednom kupi kod mene, uglavnom se vraća.
