Treći Tivat Photo Days otvoren je večeras u Muzeju i galeriji Tivat u organizaciji NVO Fluid Drum, u partnerstvu sa tom javnom ustanovom. Tivat će tako biti središte fotografije u Crnoj Gori do 15. maja, do kada će manifestacija biti otvorena, kao jedini festival umjetničke fotografije u zemlji. Goste je u ime domaćina pozdravila istoričarka umjetnosti Nina Milićević, a festival i izložbu 10 autora na temu “Emocije” otvorio je mr. Janko Ljumović.
“Festival Tivat Photo Days kao platforma za predstavljanje umjetnika u oblasti fotografije predstavlja važnu adresu za razvoj i afirmaciju fotografske umjetnosti. Fotografija, koja je paralelno sa sticanjem statusa među vrijednim umjetnostima početkom 20. vijeka, bila i primjer izrazito demokratične umjetničke prakse, odlikuje se činjenicom da za njeno bavljenje nije nužan akademski preduslov, ni formalno obrazovanje. Takva demokratičnost rezultat je kontinuiranog tehnološkog razvoja, koji je fotografsku praksu približio najširoj publici”, kazao je Ljumović.
On je podsjetio da među fotografima iz prošlosti nalazimo i francuskog pisca Emila Zolu, koji je ostavio značajan trag kroz svoje fotografske zapise, između ostalog i kroz foto-reportažu o svjetskoj izložbi u Parizu 1900. Među ne-fotografima, istakao je djelo savremene američke pjesnikinje i muzičarke Peti Smit, knjigu fotografija “A Book of Days”, sa 365 minijaturnih vizuelnih i tekstualnih zapisa, koja objedinjuje autorkine fotografije sa Instagrama.
Rekao je da je emocija suština fotografije, kao i okvir kroz koji se proživljeni život oblikuje u arhiv sačuvanih trenutaka za danas. “U zavisnosti od kritičkog i kreativnog postupka fotografa, ona postaje prostor u kojem se takvo iskustvo bilježi, interpretira i iznova čita. U tom smislu, može se razumjeti ideja tivatskog festivala, koji, uprkos hiperprodukciji sadržaja, kako fotografija, tako i emocija, unutar digitalne kulture i prostora društvenih medija, uspostavlja drugačiji okvir za susret i razmjenu. Festival tako postaje mjesto socijalne i profesionalne interakcije, koje prevazilazi logiku brzine i potrošnje, nudeći prostor za pažljivije gledanje, promišljanje i dijeljenje iskustva”, naglasio je Ljumović.
Nagradu – Vojo Radonjić za najbolji rad na festivalu, pod naslovom “Slow Emotion Replay” direktor i producent festivala Dalibor Ševaljević uručio je umjetniku Damiru Murseljeviću, dok je nagradu za najbolju eko priču, “Durmitor” uručio autoru Radonji Srdanoviću. Nagrada publike biće proglašena sutra, jer su posjetioci imali priliku da glasaju večeras. Selektorka festivala, profesorica dr. Anka Gardašević, odabrala je deset autora koji su ove godine predstavili svoja djela nakon jednomjesečnog konkursa, na koji se prijavilo dvadeset i pet autora iz Crne Gore.
Nakon otvaranja, uslijedila je panel diskusija pod nazivom: “Produkcija konteksta ili igra konceptima: savremene umjetničke prakse”, na kojoj je govorio profesor Ljumović.
Za naš radio, prvonagrađeni Damir Murseljević je rekao: “Meni baš znači što sam dobio nagradu koja nosi Vojovo ime iz mnogo razloga. Voja sam znao i sa njim sam radio u smislu da me je uputio, savjetovao. Napravio je i portrete mene, Dada Đuranovića i Ratka Odalovića na korzu u Podgorici. Ko je upoznao Voja i razgovarao sa njim, nešto je ponio od njega. Jako je rano otišao, a mislim da je mnogo bitan za naše društvo. Srećan sam što se baš nagrada desila na ovim danima, pošto se Dado Ševaljević i ja dugo poznajemo. Radim ovu vrstu fotografije preko 25 godina i ovo priznanje mi mnogo znači, pošto je od kolega, i to koji su priznati u ovom svijetu mnogo više nego ja.”
On je istakao da je veoma važno što postoji ovakav festival u Crnoj Gori, jer je to prilika da se pokaže presjek fotografije kao umjetničkog izraza kod nas.
