Institut za biologiju mora, jedina naučno-istraživačka ustanova u Crnoj Gori posvećena isključivo proučavanju mora, u kontekstu obilježavanja 65 godina od osnivanja, objavljuje serijal od 65 tekstova, kojima skreće pažnju na zanimljivosti iz djelovanja institucije od osnivanja do danas. U posljednjoj objavi, u fokusu su alohtone- unesene vrste.
U objavi 17/65 stoji:
“Jadransko more se mijenja. Usljed rasta temperature i sve intenzivnijeg pomorskog saobraćaja mijenja se i sastav živog svijeta. Zato se posljednjih godina sve češće bilježi pojava stranih (alohtonih) vrsta, koje u Jadran dospijevaju prirodnim širenjem areala ili posredno, ljudskim aktivnostima. Važno je razlikovati pojmove: alohtona vrsta nije nužno i invazivna. Invazivne su one strane vrste koje se uspješno šire, uspostavljaju stabilne populacije i mogu uticati na ekosisteme, ribarstvo ili lokalnu ekonomiju.
U našem dijelu Jadrana zabilježene su i alohtone vrste rakova, poput plavog raka (𝐶𝑎𝑙𝑙𝑖𝑛𝑒𝑐𝑡𝑒𝑠 𝑠𝑎𝑝𝑖𝑑𝑢𝑠), atlantske smeđe kozice (𝑃𝑒𝑛𝑎𝑒𝑢𝑠 𝑎𝑧𝑡𝑒𝑐𝑢𝑠) i lakonogog raka (𝑃𝑒𝑟𝑐𝑛𝑜𝑛 𝑔𝑖𝑏𝑏𝑒𝑠𝑖). U crnogorskim vodama potvrđene su i pojedine alohtone vrste školjki i drugih beskičmenjaka, kao što su 𝐴𝑛𝑎𝑑𝑎𝑟𝑎 𝑡𝑟𝑎𝑛𝑠𝑣𝑒𝑟𝑠𝑎, 𝐴𝑟𝑐𝑢𝑎𝑡𝑢𝑙𝑎 𝑠𝑒𝑛ℎ𝑜𝑢𝑠𝑖𝑎, 𝑃𝑖𝑛𝑐𝑡𝑎𝑑𝑎 𝑖𝑚𝑏𝑟𝑖𝑐𝑎𝑡𝑎 𝑟𝑎𝑑𝑖𝑎𝑡𝑎, 𝑅𝑢𝑑𝑖𝑡𝑎𝑝𝑒𝑠 𝑝ℎ𝑖𝑙𝑖𝑝𝑝𝑖𝑛𝑎𝑟𝑢𝑚, 𝑆𝑡𝑦𝑒𝑙𝑎 𝑝𝑙𝑖𝑐𝑎𝑡𝑎 i sunđer 𝑃𝑎𝑟𝑎𝑙𝑒𝑢𝑐𝑖𝑙𝑙𝑎 𝑚𝑎𝑔𝑛𝑎. Pored životinja, u Jadranu su se proširile i alohtone alge među kojima su najčešće 𝑊𝑜𝑚𝑒𝑟𝑠𝑙𝑒𝑦𝑒𝑙𝑙𝑎 𝑠𝑒𝑡𝑎𝑐𝑒𝑎 i 𝐶𝑎𝑢𝑙𝑒𝑟𝑝𝑎 𝑐𝑦𝑙𝑖𝑛𝑑𝑟𝑎𝑐𝑒𝑎.
Posebnu pažnju posljednjih godina privlači riba lav (𝑃𝑡𝑒𝑟𝑜𝑖𝑠 𝑚𝑖𝑙𝑒𝑠). Prepoznatljiva je po velikim perajima i otrovnim bodljama, a njen primjer pokazuje kako se nova vrsta može relativno brzo pojaviti i širiti se u mediteranskom basenu. Dva primjerka ribe lava izložena su u Akvarijumu Boka.
Kada je riječ o potencijalno opasnim vrstama, važno je naglasiti da se u Jadranu povremeno bilježe ribe čija konzumacija može biti rizična. Ribe napuhače (Tetraodontidae) su dobar primjer, jer mogu sadržati tetrodotoksin (TTX), termostabilan toksin koji se ne razgrađuje kuvanjem. U Jadranu su zabilježene četverozupka (𝑆𝑝ℎ𝑜𝑒𝑟𝑜𝑖𝑑𝑒𝑠 𝑝𝑎𝑐ℎ𝑦𝑔𝑎𝑠𝑡𝑒𝑟), srebrnoobraza napuhača (𝐿𝑎𝑔𝑜𝑐𝑒𝑝ℎ𝑎𝑙𝑢𝑠 𝑠𝑐𝑒𝑙𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑠) i okeanska napuhača (𝐿𝑎𝑔𝑜𝑐𝑒𝑝ℎ𝑎𝑙𝑢𝑠 𝑙𝑎𝑔𝑜𝑐𝑒𝑝ℎ𝑎𝑙𝑢𝑠).
Institut za biologiju mora prati ove promjene kroz terenska istraživanja i saradnju s ribarima i građanima, a posljednjih godina je kroz više projekata, uključujući IPA Adriatic CBC BALMAS, GFCM MedSea4Fish i Erasmus+ RISKMAN, sproveo niz aktivnosti usmjerenih na praćenje trendova alohtonih vrsta, poput prikupljanja podataka lokalnog ekološkog znanja (LEK), modeliranja i procjene invazivnosti uz primjenu alata kao što je AS-ISK, te promocije kontrolisanog korišćenja vrsta pogodnih za ishranu, kao što je plavi rak, čime doprinosi boljem razumijevanju ekologije alohtonih vrsta u našem dijelu Jadrana”, stoji u objavi Instituta.
