Povodom obilježavanja 85 godina od podviga narodnih heroja Milana Spasića i Sergeja Mašere, u etnografskoj zbirci JU Muzej i galerija Tivat danas je otvorena izložba pod nazivom „Čast nema cijenu!“, u saradnji sa Pomorskim muzejom Crne Gore.
Članove diplomatskog kora, predstavnike opštine Tivat, ŠB Jadran, boračkih organizacija i građana najprije je pozdravila Nina Milićević teoretičarka umjetnosti.
Direktorica JU Muzej i galerija Danijela Đukić je prisutne pozvala da ovu izložbu dožive, ne samo kao istorijski prikaz, već kao susret sa ljudskom hrabrošću u njenom najčistijem obliku:
“Danas se ne okupljamo samo da bismo evocirali jedan istorijski događaj, već da bismo odali počast činu koji nadilazi vrijeme, ideologije i granice. Njihova žrtva nije bila samo vojni čin, ona je bila izraz najdubljih vrijednosti.
Ova izložba kroz artefakte iz tog vremena prezentuje razumijevanje istorijskog konteksta, posljednje trenutke jednog broda i njegove posade, i približava lične priče dvojice ljudi čiji je izbor zauvijek upisan u našu istoriju. Kroz autentične predmete, fotografije i pisma, želimo da vam omogućimo da osjetite dio tog vremena — njegove napetosti, dileme i veličinu
Posebno je važno da ovu priču prenosimo mlađim generacijama. Ne da bismo veličali stradanje, već da bismo razumjeli vrijednosti koje su oblikovale našu prošlost i koje mogu biti orijentir u sadašnjosti. U svijetu koji se brzo mijenja, primjer Spasića i Mašere podsjeća nas na to koliko su integritet i lična odgovornost neprolazni.
Zahvaljujem se svima koji su učestvovali u realizaciji ove izložbe — istraživačima, kustosima, Pomorskom muzeju Crne Gore, JU “Dom učenika i studenata “Spasić – Mašera” Kotor, jer bez njihove posvećenosti, ova priča ne bi bila ispričana na način na koji zaslužuje.
Moram dodati i da je Milan Spasić upravljao kormilom školskog broda “Jadran” prilikom njegove plovidbe u Njujork 1938. Blizina mora, mornarička tradicija, spomenik i muzej postaju neraskidiv dio pomorske istorije i baštine Tivta koji priča priču o Spasiću i Mašeri.
Vertikalna forma spomenika simbolizuje uzdizanje, herojstvo i moralnu veličinu, prelazak iz života u vječno sjećanje, a rad je našeg čuvenog vajara Luke Tomanovića.
Slava im!”
Koautor izložbe, kustos pomorske zbirke Dražen Jovanović je govorio o izloženim eksponatima i njihovom značaju:
“Na 10 panoa je predstavljena priča o Spasiću i Mašeri i njihovom podvigu i stavljanje te priče u širi istorijski kontekst Prvog svjetskog rata na ovim našim prostorima. Bogato je ilustrovana fotografijama iz našeg fonda i arhiva. U tri vitrine se nalaze predmeti koji vezani za ovaj događaj, a na dugoj strani imamo replike jednog, po meni zaista, fantastičnog triptiha koji je uradio Milić od Mačve, a stalno je izložen u Domu učenika u Dobroti. Tu je i ekran na kojem se prikazuju fotografije i video sadržaj, imamo i dva postera filma koji je snimljen, ne u Jugoslaviji, nego u Francuskoj kao“ Plamen nad Jadranom” koji se prikazivo čak i u italijanskim bioskopima pod nazivom Battaglia del Mediterraneo. I centralni eksponat ove izložbe je dio pramca razarača Zagreb, koji se inače može vidjeti u stalnoj postavci Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru.
Moram da kažem da sam uočio da uvala Sveto trojstvo gdje su svoje zemaljske živote okončali Milan i Sergej danas uopšte ne odaje sliku mjesta na kojem se desio jedan od, po meni, najvećih podviga koje bilo koji čovjek za vrijeme života može da uradi. Milan i Sergej su za slobodu, za pravdu i za istinu a da bi prenijeli poruku nama, generacijama koje su došle posle njih, od sebe dali ono što je najvrijednije, a to je život. Pritom to su bili mladi ljudi, jedan je imao 29, drugi 31 godinu. 17. aprila 1941. izabrali su da svoj život okončaju na način na koji su ga okončali, nadajući se i vjerujući da ta njihova žrtva nije uzaludna.
Naša je dužnost da se na dostajanstven način sjećamo njih, na dostajanstven način obilježavamo njihov podvig, jer njihova čast, kao što je to rekao i Milan u svom posljednjem pismu roditeljima, će zaista živjeti do vijeka. Najmanje od nas što mi možemo da uradimo je da se na dostojanstven način sjećamo i čuvamo uspomenu na njih.Nije dovoljno da se samo jedanput godišnje sjetimo o njih, položimo vijence na njihov spomenik, napravimo neku izložbu i da poneki novinar napiše članak o njima.
Nalazimo se ovdje da se sjetimo podviga i sudbine dva mlada čovjeka čiji životi i stradanje, odnosno smrt, spajaju Tivat, Srbiju i Sloveniju kroz čin neizmjerne hrabrosti, časti i digniteta. I ne samo ove tri lokacije nego i sve ljude širom svijeta koji smatraju da je borba protiv nepravde, tiranije, protiv svega onog što je loše, glavni imperativ svakog čovjeka, svih nas.”
Otvarajući izložbu predsjednik opštine Željko Komnenović je istakao da je vrlo teško govoriti upravo ispred ostatka pramca broda Zagreb koji je za potrebe izložbe ustupio Pomorski muzej a koji govori mnogo o velikom podvigu naših oficira:
“Meni su uvjek bile najupriječativije dvije rečenice izrečene o ovom podvigu. Jedne komandanta Napoleonove garde, maršala Cambrona, koji je rekao,: “Garda umire garda se ne predaje !” I druga rečenica koju izgovorio pravoslavni sveštenik na sahani Milana Spasića na Savini: “Slava ti Spasiću, novi Sinđeliću”. Bio je posle toga uhapšen od strane italijanskih vlasti koje su, inače, sa svim vojničkim počastima sahranili Milana Spasića.
I to su zaista potresne slike i svjedočanstva mladih ljudi koji su odlučili da u vrijeme aprilskog rata, prilikom sloma Jugoslovenske države, u vrijeme kada se spremala italijanska okupacijalna snaga da uđe u Boku, kada je komanda Jugoslovenske kraljevske ratne mornarice već pregovarala o predaji flote, dakle spremala se na izdaju, kada je Evropa bila na koljenima, kada su njom jurišale sile Treće osovine. I dva mlada oficira Kraljevske mornarice odlučuju da urade ono što su uradili i što će da odjekuje sigurno u vječnosti. I nijesu zaludo i Francuzi, i Englezi, čak i Italijani poslije rata odali počast tim mladim oficirima a , naravno da se to nama često dešava da mi svoje heroje i svoja junačka djela zaboravljamo. Ali tako je bilo, tako će i biti.
Ono što je sigurno jeste da ćemo se truditi iz ugla lokalne sanuprave da ispravimo donekle tu nepravdu u budućim vremenima, da će Milan Spasić i Sergej Maševa nositi ime institucija kulture i obrazovanja u našem gradu. Potpuno sam saglasan i sa inicitivom da se na dostojan način odlježi mjesto njihove herojske pogibje. Dakle, u vremenu kada otvaramo ovu izložbu, vrijeme je ratova, postistina, vještačke inteligencije, ali nažalosti i gubljenja osnovnih ljudskih vrijednosti, prije svega vojničke časti, morala, hrabrosti, ljubavi jedni prema drugima i neke sveopšte, nažalost, sebičnosti koja vlada u čovječanstvu.
Mislim da ono što su uradili Milan i Sergej tog aprilskog ljutra 1941. ne govori ni o čemu drugom nego o ljubavi koju su oni osjećali prema svojoj državi koja se zvala Jugoslavija i zato su željeli da svojim činom ostave trag i pokažu da nisu svi bili spremni da tada polože oružje. Nadam se da će ta poruka odjekivati među mlađim generacijama i zato je veoma važno što su danas bili prisutni i učenici naših škola na događajima u parku jer ovo je poruka, prije svega za njih.”
