U prijatnoj kreativnoj atmosferi protekla je radionica stripa i ilustracija u Omladinskom centru, priređena na dvodnevnom programu „Dana posvećenih Andriji Mauroviću“, jednom od najznačajnijih autora stripa na našim prostorima. Učestvovalo je dvadesetak polaznika Škole stripa, te školaraca koji pohađaju Hrvatsku nastavu, predvođenih učiteljicom Majom Širola Pean, a sa njima su razgovarali istaknuti autori i stručnjaci iz Crne Gore i regiona. Pored radionice, učesnici su imali priliku da pogledaju izložbu slikarskih stripova Andrije Maurovića.
Sa djecom su razgovarali novinar i publicista Veljko Krulčić, esejista i ktitičar Zoran Đukanović, restaurator izloženih stripova Alija Balta, karikaturista Srećko Gall i Simon Vučković, koji vodi Školu stripa u Gradskoj biblioteci.
Zoran Đukanović, rodom Beograđanin, koji od devedesetih živi u Amsterdamu, ispričao nam je anegdotu o tome kako je otkrio Maurovića.
“Kao dečak bio sam u bolnici zbog potresa mozga i tamo sam natrčao na njegov strip Grička vještica. Prepao sam se! Ne zbog priča o progonu veštica, nego zbog njegove snage, koja me je proždirala od tada i, mogu vam reći, do danas me nije ostavila. Danas sa zrelošću analiziram njegovo delo, a tada sam se samo bio fascinirao i prepao. Ono što jeste izuzetno kod njega, to je da je spajao totalno univerzalno i lokalno. Sve ove planine koje su ga okruživale, on je uneo u svoje stripove. Najčešće su to bili vesterni, ali su planine odavde, kao i što su i fizionomije balkanske. On nije učio od drugih vesterna, nego od nemačkog nemog ekspresionističkog filma. Pošto je imao fotografsku memoriju, on je sve to usvajao i stvorio je zaista sopstveni jezik stripa. To je neverovatno koliko je to govor kroz sekvencu, a ne kroz pojedinačni prizor”, kazao je Đukanović.
Grafičar iz Sarajeva, Alija Balta, predsjednik je i glavni urednik Udruženja prijatelja stripa “Više od stripa”, koje je objavilo dvije Maurovićeve monografije: Grička vještica i Maurović, stripovi u boji.
“Čim je stupio na scenu stripsku, on se svojim rukopisom razlikovao od svih drugih strip crtača. Kad biste ga uporedili sa drugim velikanima stripa, možete primijetiti koja je to sugestivna snaga, koja je to ekspresija. Njegovi likovi imaju karakter, njegove grupne scene su tako situirane da možete prepozati rukopis, odnosno možda kadrove iz nekih filmova. On je bio samouk. Dvadesetih godina je bio vrlo prouktivan i svi su ga zvali, radio je za mnoge izdavačke kuće. Cijeli život je proveo crtajući, a tridesetih godina je emigrirao u svije stripa. Jako je puno zarađivao, kažu da je za mjesec dana mogao da zaradi da kupi kuću. On je bio veliki hedonista i sav svoj novac je potrošio na društvo”, ispričao nam je Balta.
Veljko Krulčić, novinar iz Zagreba, autor je tri monografije, posvećene velikom umjetniku stripa.
“To sam napravio tokom četrdesetak godina, a prije tri godine je izašla knjiga, koja se zove “Maurović od Mula do Mula”, što je po meni nešto najbolje i najvažnije što sam ja napravio, što se tiče Maurovića. To je kronologija njegova života i rada od 1901, kada je rođen u Mulu, pa do njegove smrti 1981, ali, što je mnoge iznenadilo, a meni je normalno i logično, knjiga se nastavila do 2023. To je feedback, koji se odnosi na njega, jer je Maurović tek nakon smrti, više-manje doživio tu zavrijeđenu revalorizaciju, jer je objavljen čitav niz knjiga i albuma sa njegovim stripovima. Organizirane su brojne izložbe, njegove ilustracije su krasile naslovnice raznih knjiga i u Hrvatskoj i u drugim lokacijama i doživio je da se njegov život i rad prikažu i u dokumentarnim i TV filmovima”, rekao je Krulčić, ističući da Maurovićev život i njegovo djelo i dalje traju.
Umjetnik, illustrator i karikaturista Srećko Gall, nakon života u Zagrebu, Parizu i Njujorku, sada živi u Boki, a u strip se zaljubio u djetinjstvu.
“Moj tata je volio strip, a i ja sam se, još kao klinac, zaljubio u strip.Imao sam veliku kolekciju stripova,, a posebno mi je Maurović bio drag, ona Trojica u mraku. To mi je bilo inspirirajuće za čitav život. Formirao me je, ja sam kopirao njegove crteže, kao i Hala Fostera – Princa Valijanta, Fleš Gordona, Ripa Kirbija, tako da je crtanje bilo dio mog života otkad znam za sebe. Još kao mali sam crtao. Dolazim iz jedne male ulice pored Zrinjevca, pa sam crtao kredom ne samo po trotoaru, nego i po cesti, jer je bilo malo prometa: borbe, partizane, Nijemce, vitezove, kauboje. Mogu da kažem da mi latinska izreka Nula dies sine linea znači život. Ako nemam papira, onda crtam prstima kroz zrak. Vjerovatno je to najlakši način da upoznam okolinu oko sebe i da ju prevedem u vizuelne linije, ili slike, ili boje, tako da mi je to jedno te isto”, priča Gall. Voli da učestvuje u događajima poput ovog, a u radionici je crtao djeci.
“Treba da se očuva ta tradicija. Ovdje me je posebno obradovalo kako djeca crtaju i reagiraju. Animirao sam ih i uveo u proces kreacije, objasnio sam im kroz crtež kako se rađa karikatura”, dodao je umjetnik i naglasio da mala promjena može donijeti nešto duhovito i neočekivano, a u umjetnosti je sve moguće. Kao i u životu, kaže Srećko Gall.
