Opet svjedočimo očajničkom pokušaju da se Aerodrom Tivat zadrži pod političkom kontrolom i nastavi višedecenijsko razaranje supstance jednog od najvažnijih tivatskih i državnih resursa.
Građani Tivta vrlo dobro pamte kako su izgledali „principi“ onih koji danas dijele lekcije o patriotizmu i javnom interesu. Dok su bili dio vlasti, upravljačke odbore i ključne funkcije na Aerodromima Crne Gore dijelili su partijskim podobnicima bez trunke iskustva u vazdušnom saobraćaju. Rezultat takvog upravljanja bili su nikad gori finansijski rezultati, izgubljene godine razvoja i potpuno nefunkcionalni Terminal 2 u Tivtu, projekat plaćen oko četiri miliona eura, a koji ni danas ne odgovara stvarnim potrebama modernog aerodroma.
Kada već govore o javnom interesu, neka građanima Tivta odgovore i na vrlo jednostavno pitanje – koliko je ljudi u Aerodromima Crne Gore tokom njihove vladavine zaposleno, a da nijesu bili članovi ili partijski povezani sa SD-om i SDP-om? Upravo je takav model partijskog upravljanja godinama gušio razvoj Aerodroma i pretvarao državni resurs u produženu ruku političkih struktura.
Posebno je simptomatično pitanje spaljene i nestale dokumentacije iz prethodnih perioda poslovanja Aerodroma Crne Gore, o čemu je javnost više puta informisana. Umjesto odgovora kako je moguće da važna dokumentacija nestaje baš u sistemu kojim su godinama upravljali politički kadrovi prethodnih vlasti, danas pokušavaju da drže moralne lekcije drugima. Građani imaju pravo da pitaju ko je i zbog čega uništavao tragove poslovanja i zašto se o tome godinama ćutalo. Ovo je bio dio šire priče o mogućim malverzacijama uoči promjene vlasti i smjene upravljačkih struktura u Aerodromima Crne Gore.
Petković danas pokušava da glumi političku principijelnost, a 2018. godine nije imao političku hrabrost da izađe iz vlasti i sruši Vladu ukoliko je zaista vjerovao da je koncesija izdaja državnog interesa. Imali su svoje ministre, imali su mehanizme, imali su priliku da povuku podršku i zaustave proces. Nisu to uradili jer su fotelje bile važnije od svega o čemu danas govore. Toliko o njihovoj dosljednosti.
Za razliku od politike stagnacije i partijskog upravljanja, danas se Tivtu i Crnoj Gori smiješe rekordna ulaganja. Ne dovodimo “bjelosvjetske tajkune” da krčme resurse, već kredibilne međunarodne partnere sa ozbiljnim iskustvom i referencama u upravljanju aerodromima. Među zainteresovanim partnerima nalazi se i kompanija Incheon International Airport Corporation, jedna od vodećih kompanija u svijetu kada je riječ o avio-saobraćaju i upravljanju aerodromima.
Za razliku od njih, građani Crne Gore dobro pamte vremena kada su se privilegovali Deripaska, Sinavatra i slični “strateški partneri”, kada su se dijelili pasoši, obezbjeđivale državne garancije i pravili aranžmani čije su posljedice na kraju plaćali upravo građani Tivta i cijele Crne Gore.
Država danas ulaže stotine miliona eura u razvoj infrastrukture – oko 200 miliona eura u zaobilaznicu oko Budve, oko 600 miliona eura u auto-put, desetine miliona u željezničku infrastrukturu. Došlo je vrijeme da se konačno ozbiljno investira i u crnogorske aerodrome.
Nećemo dozvoliti da Aerodrom Tivat nastavi da prokišnjava, propada i bude ruglo i zastidje jednog modernog turističkog grada. Nećemo pristati da ostane talac partijskih interesa i političkog zapošljavanja.
Imali ste priliku, gospodo. Godinama ste upravljali sistemom. Niste znali, niste umjeli i niste imali viziju.
Sada gledajte kako se razvijaju i Aerodrom Tivat i Crna Gora.
Toni Janović – Pokret Evropa sad Tivat
