U Radio suncobranu ugostili smo muzičara Milana Rilija. Za našeg sugrađanina važi da gotovo uvijek uspije da razveseli sagovornika, pa je tako bilo i u našem razgovoru, uz jutarnju kafu, iako baš nije sve bilo za smijeh.
„Maloprije sam ustao, sinoć sam radio, jutro mi počinje u 10, 11, zavisno od obaveza“, kaže muzičar.
Podsjetili smo se da je za njim sedam singlova, od kojih je poslednji, „Anđele moj“, posvećen Tivtu.
„To je sad trend, singlovi su u modi. To je najisplativije, što se tiče muzike, stvaranja. Prošlo je vrijeme albuma, a i Vještačka inteligencija je dosta promijenila tu priču, vezanu za produkciju i pjesme. Sigurno će i dosta ljudi izgubiti posao zbog nje. To je surova istina. Ona donosi i dobro i loše, ali bojim se da ćemo, kako vrijeme bude prolazilo, sve više uviđati da nam više uzima, nego daje. Nadam se da ćemo na kraju ipak mi da se pitamo!“, kaže Rili.
Govoreći o onome što voli u svom gradu, Milan ističe mentalitet i pogled na more.
„Najviše volim ovaj naš mentalitet, ovo naše jutro i kafe, dok još mozak nije počeo da procesuira informacije, koje će doći u toku dana. Ti osmjesi i ljubaznost, koje mi ipak posjedujemo, uz svu muku, pružaju da se osjeti neka lijepa dobrodošlica, bilo ko da je u pitanju sa strane i to je nešto što me čini ponosnim na svoj grad. To sam i želio da istaknem kroz pjesmu. I kuco upravo lajanjem to potvrđuje! Iz srca je lanuo!
Što se konkretnih mjesta tiče, to su ova na kojima vidim more, što me opušta, daje mi ideje i energiju, sve ono što mi je potrebno da mogu da funkcionišem, pa onda, iduće jutro, opet dođem na punjenje…Pine su mi nekako najljepše.“
Od loših stvari, Rili ističe usporen saobraćaj i visoke cijene u prodavnicama.
„Saobraćaj nam je jako nezgodan i veoma loše utiče na doživljaj ljudi koji dolaze. Ta gužva i vrijeme koje gubimo. A malo smo i preskupi, i to bih promijenio! I kad dižu cijene, zbog sezone, ili ne znam čega, pa i kad to prođe, ili se sredi situacija, pa ih spuste, rijetko ko hoće da ih vrati na staro stanje, ako ih i spuste, opet budu malo više nego što su bile prije podizanja. To bih vrlo rado promijenio, da olakšam kompletnom narodu, da diše lakše. Ne može čovjek baš da se opusti, ako misli šta će za ručak i može li ga obezbijediti. Borimo se svi, ali nekima je ipak teže.“
Kada je muzika u pitanju, Rili od prije par mjeseci ima i jedan hobi, a to je pjevanje u Gradskom horu Jadran, pod okriljem CZK Tivat.
“Imam osjećaj kao da se neki krug zatvorio. Moj posljednji angažman sa horom prije toga bio je dok sam išao u Muzičku školu. Imao sam tada i solistički nastup sa Editom Slaby. U programu smo čak imali i „Nabuko“, koji smo sa Gradskim horom izveli na koncertu 25. juna, na otvaranju Tivat Music Festivala, samo što smo tada pjevali na našem jeziku.
Ja inače volim da pjevam repertoar od Toma Džonsa do Tozovca, a sada su tu i opera i opereta. Ponosan sam na sve nas, jer mi nismo profesionalci, već amateri, a posebno na to koliko različitih nacija zajedno čini ovaj hor. To bih istakao i na plakatu – odakle su sve naši članovi. Bukvalno je to biser našeg grada, u koji treba ulagati da procvjeta i dobije mjesto koje zaslužuje. Žao mi je što na koncertu nije bila neka televizija i prenosila ga uživo. Mislim da je bilo prelijepo, sa svom onom kišom i munjama, kao na filmu. A publici svaka čast! Nagradili su nas aplauzima koji su svaki put dolazili iz srca. Vidjelo se koliko im je drago, jer su to ipak naši prijatelji, sugrađani i članovi porodica. Shvatili su da nas ipak nisu puštali za džabe da ih napuštamo i idemo na probe“, našalio se muzičar. Rili je pohvalio BSO sa dirigentom Mladenom Tarbukom, sa kojima je hor nastupio, kao i prof. Andreu Orlando Tripović, koja vodi hor.
“Mislim da smo dobili visoke ocjene kod publike, a nadam se i kod orkestra, a i vjerujem da je dirigent bio zadovoljan, s obzirom da nismo profesionalci, a onako smo zvučali. Nažalost, malo je nas, muških vokalista, ali smo se potrudili da to ispeglamo jačinom tu brojnost, koja je na strani ženskog dijela. Nadam se da će doći još muških pjevača na jesen”, dodao je Rili i pozvao muškarce, koji umiju i žele da pjevaju da se pridruže Gradskom horu Jadran.
