Na put nas je vodila Barbara Bubanja, mlada sugrađanka i članica Crnogorskog simfonijskog orkestra. U Tivtu je završila osnovnu muzičku školu a trombon počinje da svira kod profesorke Mile Veličković. Tada je imala 11 godina. Kroz srednju školu „Vida Matjan“ u Kotoru prati je profesor Aleksandar Benčić. Srednje obrazovanje nastavlja 2010.godine u Beogradu, Muzičkoj školi „Josip Slavenski“, akademsko na FMU, a master studije završava sa prosječnom ocjenom 9,89. Iz glavnog predmeta – trombon dobila je čistu desetku:
„Moja putovanja kreću negdje oko 2010 godine kada sam sa nepunih sedamnaest preselila u Beograd, tj pošla u treći razred srednje škole. Školovanje nastavljam na muzičkoj akademiji, prvoosnovne studije a potom master. Iskrena da budem, u početku mi je bilo malo teže, kao nekom ko dolazi iz manje sredine i nekom ko ima nešto više od šesnaest godina. Teško mi je palo odvajanje od kuće i od porodice ali vremenom sam upoznala tu svoju „ekipu“ muzičara. Imala sam sreće pa smo tokom studiranja postali pravi prijatelji. Sa njima ali i sama sam zaista upoznala grad i sve te njegove čari. Mogu reći da volim da se vratim u Beograd. Imala sam sreću da nakon završetka studija, kada sam se zaposlila u Crnogorskom simfonijskom orkestru, barem jednom godišnje, poslovno sam posjećivala Beograd. Korona je svima poremetila planove pa tako već tri godine nisam bila u tom gradu.“
Biti član simfonijskog orkestra velika je čast jer tu su samo najbolji. Barbara se odmah po završetku studija prijavila za pripravnički program u Crnogorskom simfonijskom orkestru. Položivši audiciju postaje član te institucije od posebnog društvenog značaja pod patronatom države. U septembru će biti punih šest godina da je dio muzičke elite:
„U orkestru sviram trombon ali od malena sviram klavir. Trombon je došao kasnije kad sam imala već jedanaest godina i to je bila ljubav na prvi pogled. Krenulo je spontano i nastavljeno do danas. Moram reći da Beograd nudi mnogo mogućnosti za sve što želite ilišto vam je potrebno. Ali, u skladu sa studentskim budžetom, voljeli smo, kao društvo, vozom otići do Novog Sada. Bilo je uzbudljivo, mladalački. Još ranije, dok sam išla u srednju muzičku školu „Josip Slavenski“, išli smo na ekskurziju u Italiju.“
Čarobna Verona, romantična Venecija, Padova sa univerzitetom iz 1222 godine, Lido di Jezolo jedna od vodećih primorskih destinacija ne samo u Italiji već i u Evropi i Trst, jedini grad u Italiji na istočnoj obali Jadrana. Ipak, Venecija je Venecija:
„Zaista sam bila očarana tim gradom i eto, to je moja velika preporuka. Ko je ikada pomislio da posjeti Veneciju, mora obavezno i da to učini. Bila je sredina ili kraj septembra, mnogo turista a ja mislim da je Venecija još ljepša u vrijeme karnevala. I zašto Venecija? Na You tube kanalu postoji spot o Vivaldijevim godišnjim dobima a zima je snimana baš u Veneciji, sa prepoznatljivim maskama u vrijeme karnevala. Mene je oduševilo i tada sam se prvi put zainteresovala za grad na 118 pješčanih ostrva međusobno razdvojena lagunama. Venecija nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Grad turistički živi 365 dana i kada zađete u neke skrivene kutke, uličice, možete osjetiti pravu dušu Venecije. Svi su jakoljubazni i nosim samo pozitivne utiske. Osjećate da šetate kroz vijekove, od vizantijskog doba do renesanse. Mostovi, palate, trgovi, veličanstvena arhitektura Longene, djela Tintoreta, Ticijana… Grad umjetnosti, sjaja, raskoši, palata, kanala…saršen živi muzej.“
U Barbarinom pasošu su pečati Hrvatske, Mađarske, Francuske, Austrije, Češke. Za posjetu Beču kaže da je odabrala loš period godine. Onoga dana kada su doputovali završio se božićni market, čitav grad utihnuo a vrijeme jako ružno, susnježica i snijeg. Vratiće se ponovo da bi vidjela sve ono što je čitala o tom gradu i što su joj pričali, prvenstveno sestra – bečki student:
„Ja sam dala sve od sebe da uprkos tom ružnom vremenu pronađem neke lijepe stvari i zaista ima toliko toga da se vidi, upozna. Drugačija je kultura i nadam se nekom novom putovanju u Beč. U Hrvatskoj, često idem u Split jer tamo živi moja dobra prijateljica pa mi je grad uvijek na ruti. Oni su jako slični nama, grad zaista lijep sa raznovrsnim sadržajima. Ostala sam prijatno iznenađena Istrom. Obišla sam Poreč i Rovinj. Predivna mjesta za odmor a imate osjećaj da jevrijeme stalo. Izuzetno su ljubazni, sve je tako mirno, nema galame,vriske, gužve. Pretpostavljam da je u jeku sezone sve drugačije. Istra je sačuvala nekadašnju ljepotu kada je graditeljstvo u pitanju a i to što se radi je u skladu sa onim što već postoji.“
Zahvaljujući povoljnim avionskim kartama za četiri dana je vidjela skoro kompletnu Budimpeštu. Zbog onoga što nije stigla želi se vratiti i tada ponovo probati čuveni gulaš i dezert za sva vremena – trdelnik, ili odžak kolač (rolnice). Neko tvrdi da je porijeklom češki, drugi mađarski, treći austrijski. Nije ni važno ali jeste da je, prema Barbarinim riječima, neodoljiv, pogotovo dok je još topao.
„U Mađarskoj je sve jako dobro organizovano. Mislim da koji god grad da je u pitanju najbolje saobraćajno rješenje je njihov Hop On Hop Off program. Autobusi kreću svakih 20-ak minuta (otvoreni i zatvoreni), staju na najzanimljivijim lokacijama, a vi birate na kojem od 23 ponuđena jezika želite da čujete informacije. Ukoliko poželite da izađete iz autobusa, prošetate, slikate, popijete ili pojedete nešto možete nastaviti putovanje nekim od narednih. Tako sam uspjela da vidim i Budim i Peštu.“
Definitivno, njen najdraži grad je Prag. Kako je blizu Graca u kojem studira sestra, zajedno su putovale. Tura se često pretvori u obilazak praških pivnica i uživanje u vrhunskim pivu, svinjskim koljenicama i kobasicama ali Prag ima jako puno toga da ponudi. Božićni bazar nikada neće zaboraviti:
„Taj prizor će mi ostati za sva vremena. Kada smo došle na njihov glavni trg sve je bilo prepuno štandova, hiljada svijetala u starom dijelu grada, između astronomskog sata i katedrale. Prava zimska bajka sa ogromnom jelkom i ljupkim kućicama prepunim raznih đakonija, tradicionalnih slatkiša i slaniša, a dječica iz svih krajeva Češke, u narodnoj nošnji pjevaju božićne pjesmice. Prošetale smo Karlovim mostom koji se nekada zvao Kameni most, bio jedini most na Vltavi i povezivao stari grad i Praški zamak. Sa uzvišenja na kome se nalazi pruža se panoramski pogled na gotovo cijeli Prag. Smjena predsjedničke garde u Praškom dvorcu na svakih sat vremena u toku dana takođe predstavlja turističku atrakciju.“
Barbara je bila jedna od rijetkih osoba koja se nije pretjerano radovala odlasku u Pariz u kome je Crnogorski simfonijski orkestar imao koncert. Ostali su još dva dana a tadašnja pripravnica će doživjeti ono što će je sa Parizom vezati zauvijek:
„Kao pripravnik i najmlađi član orkestra imala sam priliku da u njihovoj katedrali u okviru Mocartovog Rekvijema izvedem najpoznatiji solo za trombon „Tuba mirum“. Tek kad se koncert završio mogla sam se opustiti i uživati u čarima Pariza. Izdvojila bi krstarenje Senom po danu i obilazak grada noću u otvorenom autobusu. Obići Pariz u zalasku sunca dok slušate njihove šansone, to je zaista doživljaj.“
U planovima za buduća putovanja na prvom mjestu je Toskana, jedna od najromantičnijih regija Italije, idealna turistička destinacija za ljubitelje umjetnosti i vinskog turizma.
A grad u kojem bi možda mogla da živi je Trst.