UMladih

Aktivnosti nastavljene i u septembru

Za Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore septembar je mjesec kada su najaktivniji u sferi obrazovanja. Predati su spiskovi za smještaj u studentske domove u Podgorici, Nikšiću i Kotoru a radi se na evidenciji studenata koji će biti oslobođeni školarine na Univerzitetu ili samostalnim fakultetima.

Nakon tih aktivnosti počinju sa spiskovima za stipendije i studentske kredite a to će raditi umjesto studenata jer se od ove godine dokumentacija predaje elektronski preko portaloa e-uprave. Naravno, uvijek je aktuelno besplatno pravno savjetovalište za sve osobe sa invaliditetom i njihove porodice a tu su i tekući projekti o kojima izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić za Radio Tivat kaže:

MarinaUskoro nas čekaju izbori pa mi radimo dvije aktivnosti koje se tiču prava glasa i načina na koji osobe sa invaliditetom zadovoljavaju pravo izbora u smislu mogućnosti glasanja osoba oštećenog vida i pristupačnosti biračkih mjesta za osobe sa smanjenom pokretljivošću i korisnike kolica. Imamo projekte i u oblasti zapošljavanja a trenutno su aktivna dva. Jedan je partnerski a jedan naš a u novembru nas očekuje velika razmjena učesnika iz deset zemalja sa 52 učesnika“.

Od servisa podrške i dalje su aktuelni obrazovanje i zapošljavanje. Uključeni su u radnu grupu za izmjenu i dopunu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju što je rijedak slučaj jer mnogi članovi organizacija osoba sa invaliditetom se žale da pri izradi Zakona koji se njih tiču, nisu konsultovani:

Nije posvećeno dovoljno vremena analizi niti uticajima ranijih dokumenata. To je i trenutno aktuelan slučaj sa Strategijom za integraciju osoba sa invaliditetom. To nam se dešava i sa zakonima a onda kad su izmjene i dopune one budu minimalne i samo onolike koliko se mora u odnosu na direktive iz procesa evropskih integracija i EU, dok se i dalje ne ispituju dovoljno potrebe ciljnih grupa niti ono što zaista pokaže praksa“.

Prema njenim riječima u praksi se dolazi u sitaciju da država podržava zapošljavanje osoba sa invaliditetom, da je zakonski okvir definisan i regulisan ali da u nekim segmentima imamo problematična rješenja koja dovode do toga da ni sama osoba sa invaliditetom ne može biti angažovana u punom kapacitetu , odnosno koliko bi mogla i željela da radi.