“Biser jednog vremena koji će još dugo sijati, tragom svoje nesebične svjetlosti”

’SUDBINA ŽIVOTA’

Namjerno stavih ovaj naslov, da je drugo, “ono” vrijeme, sigurno bismo je zasvirali… Mnogi će znati na što se misli, ali ćemo ovdje u onom drugom, ljepšem kontekstu.

Toj istoj sudbini, od koje se niko nije sakrio, jednostavno zahvaliti što smo Te imali, učili od Tebe, sazrijevali… Bilo bi tu mnogo za nabrajati, nego u ovakvim situacijama vazda zafali rijeci, zagropaju se u grlO.

Znamo samo da je u Glazbeno-prosvjenom društvupočelo davno, 1954.godine. I odzvanjalo punih šezdeset godina. Ali, nećemo ni o godinama.

Djede MIšo zaslužuje mnogo više od pukih brojeva.

Biti član Društva u kojem svira, ili bolje reci udara, jedan od malobrojnih iskonskih Bokelja starog kova, duže od pola vijeka, bila je neizmjerna čast i privilegija.

Mišo Belan je bio izuzetno skroman čovjek koji se odnosio sa svakim članom Društva kao sa članom svoje familije. Dondo, djede, kolega- kako ga je ko zvao, a prije svega prijatelj sa kojim ste mogli ćakulati satima, a da vam ne bude dosadno. Od koga ste mogli čuti lekcije, one najskuplje “životne škole”. Po koji škerac, i uvijek dobronamjeran savjet.

Staložen i odmjeren, bio nam je enciklopedija i riznica blaga nekih prošlih vremena, koje je nesebično dijelio sa nama.

Teško je sažeti ukratko uspomene kojih ima bezbroj. Mada, bilo bi lijepo da se neke stave na komad karte. Ostale bi kao neprocjenjiv dar generacijama koje dolaze, a nama koji smo imali tu privilegiju da ga poznajemo, nadahnuće u budućem životu.

U “Muziku” se vazda nazdravljalo i nazdravljaće se, tu užancu smo mnogo lakše od starih naučili nego note. Jedno je sigurno- kupica rakije i suha smokva pred nastup kod “Stare škole” za Dan našeg grada, neće imat onaj isti miris i ukus.

Njegove  storije odzvanjaće kao čineli još dugo vremena u našim srcima i trudićemo se da se još dugo sačuvaju u škrinji uspomena.

Mišo  je biser jednog vremena koji će još dugo sijati, tragom svoje nesebične svjetlosti.

Fala mu na svemu.

Tekst i naslovna fotografija:

Vedran Čule, FB stranica Glazbeno-prosvjetnog društva Tivat