„Bokeški D mol“ će biti stub budućeg imidža Centra za kulturu

Bokeški D mol“bi trebao da postane stub oko kojeg će se graditi imidž Centra za kulturu Tivat, bilo da on ostane u ovakvom organizacionom smislu, bilo da preraste u pravo pozorište”, rekao je  Neven Staničić, direktor Centra za kulturu Tivat na današnjoj Press konferenciji upriličenoj povodom sutrašnje premijere obnovljene pozorišne predstave“ Bokeški D mol“. „Ovo izdanje predstave vrlo svjesno sa velike, stavljamo na malu scenu, kao što ćemo je svjesno staviti na repertoar kao stalnu postavku, kao predstavu koja treba da simbolizuje naš rad i kroz koju ćemo pratiti glumačku scenu Crne Gore i sve mlade ljude koji će se smjenjivati u nosećim ulogama, a možda ćemo nekada promijeniti i režisera”, najavio je Staničić.

Po tekstu Stevana Koprivice, predstavu „Bokeški D mol“ je režirao Milan Karadžić a ovo obnovljeno izdanje pozorišnog prvijenca Centra za kulturu Tivat imaće muziku koju je komponovala Irena Popović. U glavnoj ulozi Katarine Šparović pojaviće se Jelena Đukić; Mariju Šparović tumačiće Dubravka Drakić; Iva Šparovića – Mladen Nelević; Stanka- Pavle Popović; Renea –Vule Marković; Kapetana- Dejan Đonović; Anku – Marija Maša Labudović; Senku –Marija Đurić; Vlajina-Goran Slavić; Banda –Stevan Radusinović i Ežena –Omer Bajramspahić.

Bokeški D mol je prva ljubav tivatskog Centra za kulturu, ali i naše učenje rada u pozorištu, objasnio je Staničić prirodu neobične vezanosti Tivta za ovu kultnu predstavu. “ Imali smo veliku sreću da je Milan Karadžić bio naš prvi profesionalni reditelj i da je imao specifične dramaturške zahtjeve da radi na čitalačkim probama, pa smo imali više vremena da sve to brusimo i usavršavamo i da se učimo pozorišnoj organizaciji . I u tom smislu D mol  izdvajam u odnosu na druge predstave. Naše najveće ambicije bile su vezane za Innominato, veliki trud smo uložili u njega, ali obično tako to ide . Nije shodno željama i uloženom trudu, nego dosta drugih stvari mora da se poklopi. Kao i u životu i ljubavi , kad između dvoje ljudi ima hemije ali nema sreće, i obrnuto. Tek , sve treba proći da bi vidjeli rezultat.”

Dubravka Drakić je u ime glumačke ekipe istakla da je rad na ovoj predstavi izuzetno značajan proces za sve aktere, svjesne njenog značaja koji ona sada , jednako kao i prije 20 godina, ima za Tivat i crnogorsku kulturnu scenu:

Velika je obaveza da dosegnemo ono što je predstava značila za sve nas koji su je gledali više puta , za nas koji smo bili oduševljeni bokeškim jezikom, pričom Stevana Koprivice, sjajnim glumcima. Prije svega Milenom Dravić koja je svojim učešćem u predstavi okrenula kulturnu stvarnost eks jugoslovenskih prostora – ka Tivtu i ka mogućim potencijalima i svemu onome što se ovdje desilo u prošlih 20 godina . Drago mi je što smo se mi stariji i moji studenti okupili u jednom ovakvom projektu i trudićemo se da opravdamo povjerenje , prije svega Nevena, koji nam je ukazao čast da budemo protivteža svemu onome što je Bokeški bio i što će biti kao perjanica oko čega će se okretati dalji repertoar Centra za kulturu Tivat, ili pak mogućeg pozorišta. Ali ne samo u umjetničkom, nego i u etičkom smislu. Tu mislim na neke polazne tačke koje su postavili Milena, Mladen, Jelena i ostali, kada je u pitanju odnos prema predstavi , prema publici, jednako kao i međuljudski odnos u ekipi. Vjerujem da ćete sa radošću dolaziti da upijete sve ono što je ovaj tekst započeo i koji je svoju vrijednost dokazao svojim trajanjem . Mi obećavamo da će on dugo trajati zahvaljujući našim pravilnim razumjevanjem njega samog, kao i našom igrom, i da će ovu magičnu štoriju o ljubavi, što više mladih ljudi vidjeti i uživati u njoj, kao što to činimo i svi mi.”

Mlada glumica , Jelena Đukić, je srećna i ponosna što je, nakon diplomiranja u Tivtu sa bokeškim tekstom , ponovo ovdje sa svojom klasom:

Počastvovani smo što smo u velikoj, kultnoj predstavi koju smo kao studenti puno voljeli , koja je bila prva predstava koju smo gledali nakon upisa na Akademiju. Takođe i zbog toga što je Milan Karadžić prepoznao u nama ono što je dovoljno za likove i što ih može napraviti onakvim kakvi jesu a što ih čini baš našima. Trudili smo se i imali sreće što smo radili sa iskusnim starijim kolegama i našom profesorkom. Imali smo malo vremena ,jak tempo, ali se nadam da će sve to proizvesti eksploziju emocija.”

Marija Đurić i Marija Maša Labudović su istakle odgovornost i pritisak koji je postojao zbog ovako značajne predstave, ali i veliku čast da se bude dio nje, dio glumačke ekipe, kao i ove scene. One su kazale da se radilo intezivno i pošteno i da je potrebno vrijeme koje će odrediti život predstve i koji možda bude još uzbudljiviji.

Zbog rizika oko autorskih prava a i zbog zahtjeva reditelja da dobije drugačiju atmosferu od one u prošlom izdanju Bokeškog D mola, novost u projektu je i muzika koju sada predstavljaju originalne kompozicije Irene Popović. Po prvi put je muzika rađena u obrnutom procesu , ne unaprijed, već prema scenama koje treba da se dese.

Ovo je predstava koju pamtim i volim od malena, jer sam je često gledala dolazeći u Tivat, ali zbog ovog obrnutog procesa stvaranja našla sam se u vrsti artističkog pocepa“, rekla je beogradska kompozitorka Irena Popović.“ Postavila sam sebi pitanje da li ja to imitiram muziku koja već postoji i koja je legla u predstavu. Dugo mi je trebalo da počnem a jako je značajno da postoji vrsta otklona . Mislim da se u ovom melosu prepoznaje sve što je ranije postojalo u predstavi ali ima i drugačije orkestracije u odnosu na predhodnu muziku. Poslušala sam stomak i srce o tome kako da ne ugrozim nešto što je rarirtet i mislim da je muzika legla u kulise, da ima emotivnu crtu, da nije patetična i da pomaže glumcima da bude igriva”, zaključuje Irena Popović.