Božidar Ivanović: Moramo se boriti za neprevaziđene vrijednosti

U organizaciji ŠK“Mimoza“ i Centra za kulturu Tivat na maloj sceni Centra, sala DTV Partizan, sinoć je održana promocija knjige „Igrati svoj život“ proslavljenog crnogorskog velemajstora Božidara Ivanovića.

O knjizi su govorili predsjednik tivatskog šahovskog kluba Dragan Popadić, kolumnista sa Cetinja Božidar Proročić i sam autor, a odlomke iz knjige čitala je mlada Cetinjanka Ksenija Đukanović.

     „Knjigu sam pisao 15 godina. Trebalo mi je dugo vremena. Kad počnu životni problemi ponekad se gubi kontakt sa pisaćim stolom. Čekao sam i po nekoliko mjeseci da pišem. Ali, knjigu sam pisao iz glave, bez zabilješki. Interesantno je da se šah preporučuje kao snažno sredstvo protiv demencije koja napada stare ljude. Tako sam se i ja sjećao svih tih događaja. Igrao sam u svjetskoj eliti, sa najjačim svjetskim velemajstorima. To je bila elita. Oni su bili apsolutno spremni, za razliku od mene, koji  sam u pripremama bio amater. Ja sam to morao da nadomjestim imaginacijom, osjećajem, intuicijom, talentom. Danas partije liče jedna na drugu. Pa se pitamo gdje ide šah? Ja mislim da je šah postojao do Bobija Fišera i poslije njega. On je poseban, vjerovatno i najveći šahista svih vremena. Završio je tragično i ja sam tu njegovu sudbinu opisao u knjizi. Samo zbog velikkog poštovanja prema njemu. Pa, ni mi u Crnoj Gori se nismo proslavili prema njemu. Genijalni šahista sa dušom malog djeteta. On se borio za šah, za šahiste, za sve šahiste. Poslije njega sve je počelo da tone. Posmatramo odlazak nekih ljudi skrštenih ruku. Niko da se okrene. A Island jeste. Primio ga je taj divni, čudesni, ponosni narod. Tamo je Fišer i umro i tamo je sahranjen. Ta mala ponosna zemlja je pomogla Fišeru. Ja sam ove godine pisao predsjedniku Trampu da posthumno skine kaznu sa Fišera. Ne znam da li je Bijela kuća primila to pismo. Mislim da se moramo boriti za neprevaziđene vrijednosti. Ali, ni mi u Crnoj Gori ne cijenimo neke divne, pametne ljude. Ima ih dosta u Crnoj Gori, Ali ne mogu doći do izražaja zbog nekih partijskih prepreka. Preko šaha upoznao sam mnogo sjajnih ljudi. I samo njih sam i pamtio. Pomenuo sam mnoge od njih u ovoj knjizi. Ima tu i nekih anegdota, priča o crnogorskim šahistima. Dao sam i 111  odabranih mojih partija. Interesantih partija, i pobjeda i poraza.

Pripremam i novu knjigu. To će biti o svjetskim šampionima. Završavajući sa Kasparovom. Ove ostale ne priznajem. To su kompjuterske generacije“ – rekao je Božidar Ivanović.

      „Zagonetka je kako se to na obroncima Lovćena rodio tako talentovani šahista kao što je Bonja Ivanović? Nije to Beč ili London, nego Cetinje, gdje vjerovatno Bonja nije imao ni sa kim ozbiljnije da priča o šahu, teoriji, šahovskoj strategiji. Ali, i to je jedna od misterija života. I to upravo saznajemo iz ove knjige. Jer  šah, kao i život, nije jednobrazan. Bonja nam finim tonovima pokazuje da su šah i život slični, da je to grananje a ne šema, da je to sveobuhvatnost a ne kopirani obrazac, da je to genijalni sistem sa podsistemima, a ne uniformni model čija se pravila moraju slijepo slušati. U prvom dijelu knjige Ivanović piše o svom odrastanjuna Cetinju. U tome ima žala za mladost, ali ne i patetike. Kao da nam stranice knjige donose miris cetinjskih lipa. Drugi dio knjige su Bonjine partije sa analizama. A samo sa kakvim igračima je Ivanović igrao! Od Keresa do Petrosjana. A najveći rival mu je bio Dajo Batričević na Cetinju. U početku Batričević je bio bolji. Kad ga je prestigao Bonja je postao šahista koji od šaha živi i koji za šah živi. Sada je dođlo neko novo vrijeme, i neki novi šahisti sa drugačijim razmišljanjima. Možda Bonja može biti razočaran zbog toga, ali može biti i srećan. Može sebi reći: ja sam igrao šah kad su ga bogovi igrali. Sad nek ga igraju potrošači“ – rekao je Dragan Popadić.

     „Ova knjiga predstavlja duboko autobiografsko svjedočanstvo o jednom vremenu.On svoju iskrenu i toplu ispovjest počinje upravo sa svog Cetinja, kao izvora. U knjizi se prepliće duh jednog starog, gospodstvenog Cetinja, Cetinja koje je kroz svoje nastajanje imalo dušu, toplinu i gostoprimstvo, filigranski opisujući istoriju svoje porodice, njenog nastajanja i  sve teške i lijepe trenutke sa kojim su se suočavali kroz život. Opisujući svcoje odrastanje u svojoj skromnoj kući Bonja nam opisuje prolazak brojnih velikana crnogorske kulturne scene. Brojni intelektualci koji su u dugim jesenjim i zimskim noćima provodili trenutke u toplom domu Ivanovića I uvaženi velemajstor nije mogao biti drugačiji odrastajući uz takva književna pera. I ova knjiga ukazuje na bogatu stvaralačku snagu riječi kojom tako sigurno i blistavo vlada. A bio je šampion i u stonom tenisu i u šahu. To nije bilo lako. Božidar šalje nesebičnu poruku da igrati svoj život može biti priča svakog od nas, priča o borbi kroz život, borbi do postizanja najviših i naljepših ciljeva. Bilo je prepreka na tom putu. Za šahovskom tablom znao je ko su mu protivnici, a van šahovske table nikada ga nisu porazili. Zato ih i nema u ovoj knjizi. U ovoj prelijepoj knjizi našli su se svi dragi ljudi kao svjedočanstvo o jednom vrmenu koje je sada iza nas, kao i onom koje je ispred nas“ – kazao je Božidar Proročić.

Nakon uvodnog dijela Ivanović je odgovarao na brojna pitanja prisutnih, među kojima je bilo dosta bokeljskih šahista.