DANČULOVIĆ, ŽUTKIĆ

DANČULOVIĆ (Danciulovich)
Prvi dokument o ovoj obitelji, kojime zasad raspolažemo, je isprava od 21. kolovoza 1595. godine, gdje se navodi podatak da Aleksa Dančulov dolazi u posjed zemljišta pod vinovom lozom u predjelu Brda, koji mu je prodao ,,gospar“ Vicko Bolica za 11 talira, kako, pak, stoji u ispravi od 6. ožujka 1582. godine. Nakon proteka određenog vremena, tj. 13. rujna 1614. godine, na zahtjev Kotoranina Nikole Ivolea su sudac Vicko Drago i općinski procjenitelji s mandatom za tu godinu – Vicko Paskvali i Bućo Buća – otišli na Brda, na teren Iva Nikova Dančulovića iz istog sela, kako bi izvršili procjenu dvije zidane kuće s vrtom i dvije krušne peći; izbrojili su i 14 stabala maslina – 6 korijena starih i 8 maslinovih mladica, kao i 9 stabala smokava. S gornje strane terena je općinski put, s donje je morska obala, s bočne strane Vule Janov iz Krtola, a sa suprotne strane je, djelomično, zemljište Vicka i Matije Paskvalija, a djelomično graniči sa Stijepom Marov(ić)em iz Bogdašića. Jednim dijelom teren graniči s istim Ivom Nika Dančulovićem. Sudac i procjenitelji su ušli na teren na temelju izjave (sentenza volontaria) Josipa Buće, ondašnjega zastupnika Nikole Ivolea, koju je dao kod notara 22. listopada 1663. godine. Dvije kuće i dvije peći procijenili su na 130 reala, a masline na iznos od 5 dukata (svaku na 5 groša).
Već 1690. godine, prema jednoj ispravi, vodi se spor oko terena Dačulovina (Danzulovina) između Boža (Nadal) Paltašića, Josipa Ivolea i Anta Dančulovića posredstvom njihovih odvjetnika. Tom je prilikom izvršen premjer terena od strane Frana Đovanelija (Francesco Giovanelli). Nije nam poznato kako je riješen spor u konačnici, osim da se postojeća kuća ima podijeliti u tri kuće (stana) s tri odvojena ulaza i sa zidanim pregradama između tako da tri strane budu odvojene kao i u gornjem dijelu(?); te da treća kuća (stan), na zahtjev don Pauline, ne podliježe zaplijeni ili ,,ulasku u posjed“ (intromissione). Godine 1712. Pero Petković iz Bogdašića otkupio je zemljište Dančulovinu, odnosno dijelove braće Dančulovića za 90 dukata.
Crnogorčević u svom radu o Miholjskom zboru iznosi da Dančulovina nosi ime po nekom Dančulu koji je na Brdima živio polovicom XVI. stoljeća. Navodi nadalje da je tu dosta rano postojalo zdanje i da je njegov sin Aleksa pribavio, odnsono kupio novih terena od Milete Petrova iz Krtola 1590. godine. Dančulovina, po njemu, zauzima mjesto od Sv. Spasa do rta na suprotnoj strani, gdje se obala uvija i formira luk. Nadalje, iznosi da se tu, u neposrednoj blizini Prevlake, na Dančulovini, početkom XIX. stoljeća bio zaustavio mitropolit Petar I. kada je s Crnogorcima i s Primorcima krenuo u Konavle u pomoć ruskome admiralu Senjavinu.
Analizom arhitektonskoga kompleksa na Dančulovini, može se reći da je građen i prigrađivan u etapama iz čijih opisa možemo upoznati strukturu ove utvrđene stambene cjeline s razvijenim sadržajima unutar zatvorenih prizemnih prostora, popločanog dvorišta s bistijernom i zasvođenom krušnom peći, prostranim terasama s vidicima na more, kao i sa stambenim zgradama – ljetnikovcima u blizini morske obale, u uvali među maslinama, voćkama i obradivim površinama.
Dančulovinu je obnovio biskup Marko Gregorina (1801.-1815.) godine; od 1815. pripala je obitelji Beskuća iz Prčanja, a krajem XIX. stoljeća obitelji Radoničić iz Dobrote.

ŽUTKIĆ
Ovaj trgovac i posjednik u Kotoru, rođen u Crnoj Gori, putem notarske isprave – kupoprodajnog ugovora – prodaje 14. rujna 1871. godine Šimu Staničiću pok. Tripa zemljište u Tivtu zvano Popovine i Kraljev brijeg. Zemljište je veličine 900 klaftera kvadratnih što odgovara utrošenom radnom vremenu na zemlji ,,od dva dana oranja.“ (Često se u dokumentima starijega datuma veličina zemlje iskazuje brojem dana oranja).

Anita Mažibradić- „Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara“, Donja Lastva 2015.
(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore)