Daren Evans: Ne postoji bolja lokacija u svijetu za preživljavanje pandemije od Crne Gore

Piše Daren Evans

Potpukovnik (u penziji) i bivši vojni ataše za odbranu SAD-a u Crnoj Gori

Moja porodica i ja smo imali sreću da Crnu Goru zovemo domom tokom posljednjih šest godina.

U početku smo planirali da ostanemo dvije godine, zbog moje službe u američkoj ambasadi, ali te dvije godine su se pretvorile u šest. Ostali smo u Crnoj Gori jer se nigdje u svijetu ne bismo osjećali sigurnije dok odgajamo naše dvije ćerke.

Crnogorci su prihvatili moju suprugu, mene, našu djecu i našu odluku da Crnu Goru zovemo svojom kućom. Zauzvrat, mi smo prigrlili Crnu Goru. Naučili smo jezik, integrisali se u lokalnu zajednicu, poštujemo crnogorske običaje i prema svakom Crnogorcu se odnosimo sa poštovanjem, uvijek imajući na umu da smo gosti.

Dolazak virusa Kovid-19 nije nam promijenio mišljenje o bezbjednosti naše djece. Glasine koje se objavljuju u društvenim i stranim medijima da crnogorske vlasti nisu učinile dovoljno ili kriju slučajeve Kovid-19 nisu osnovane. Ta propaganda za cilj ima samo podjele, sijanje straha i panike i izazivanje konfuzije u vrijeme krize.

Crnogorska vlada je sprovela pažljivo razmatrane preventivne, zdravstvene i higijenske mjere kako bi ograničila širenje virusa, u skladu sa mjerama koje su preduzele druge evropske vlade. Posmatranje reakcija vlade uvjerilo je moju porodicu i mene da ne postoji bolja lokacija u svijetu za preživljavanje ove pandemije.

Kao iseljenik, želim da naglasim da crnogorski ljekari, farmaceuti, medicinske sestre i zdravstveni radnici rade non-stop u ime cijele Crne Gore kako bi identifikovali, izolovali, stavili u karantin i liječili oboljele. Trebalo bi da im aplaudiramo svakodnevno. Takođe bi trebalo da pokažemo zahvalnost onima koji stoje na prvoj liniji – našoj policiji, vatrogascima i vladinim zvaničnicima koji i dalje štite društvo tokom ove nesrećne situacije.

Na kraju, ne treba zaboraviti ni radnike prehrambenih prodavnica, službenike benzinskih pumpi, vozače kamiona i sakupljače smeća koji  redovno obavljaju usluge u crnogorskoj ekonomiji, uprkos riziku po njih i njihove porodice. Kao iseljenici, mi moramo stajati uz Crnu Goru tokom ove krize.