Dnenvik jednog ludjak

„Dnevnik jednog luđaka“ najbolja predstava Purgatorija

Žiri Jedanaestog festivala Mediteranskog teatra Purgatorije 2016. u Tivtu, u sastavu Mani Gotovac, teatrolog, predsjednica žirija, Tanja Bošković, glumica, Zoran Živković, producent, nakon deset odgledanih predstava u zvaničnoj selekciji  donio je odluku o dodjeli nagrada.

1. NAGRADA ZA NAJBOLJU PREDSTAVU na Jedanaestom Festivalu mediteranskog teatra Purgatorije 2016. godine, jednoglasno dodjeljuje se predstavi monooperi DNEVNIK JEDNOG LUĐAKA u produkciji Moving Music Theatre – Bitola, Makedonija

Obrazloženje:
Trio: Gogolj – Nećak – Grabarić neobično je teatarski precizan i elokventan. Nalaze nadahnuće jedan u drugome. Kao da je riječ o jazz sastavu. Svatko od njih doprinosi sjaju predstave u cjelini. Ne tako da se mrzovoljno žrtvuju nego tako da svojim pisanjem, glazbom, režiranjem i glumom pokazuje svoju bravuroznost u visokim razinama osjećanja i razmišljanja. Do takvog ostvarenja može se doći samo kada se „ ja“ izgubi tijekom rada, kada se vježba ne gledajući na sat, ne okrećući mobitel, u miru i uzbuđenju, sporo, iscrpno , točno do bola.
Ozren Grabarić igra osobu koju društvo vidi kao suvišnu i nepoželjnu. Osobu koja se bori s nepojmljivom stvarnošću. Nije li tu riječ gotovo o svakom čovjeku koji se pita o svojoj egzistenciji? Čovjekovo stanje naime, danas u svijetu, Grabarić pokazuje kao preplitanje pitanja, neprilika te užitka što ga pruža jedino stvaranje a ono je u pravilu onemogućeno. I dalje, Grabarić je u isto vrijeme izvor tjeskobe, razlog za nadu, smijeh, teret, dar, strepnju, apsurd.
Preostaje nam se upitati: – nije li stanje luđaka zapravo danas normalnije od onih stanja koja držimo i slavimo kao normalna ?

2. NAGRADA ZA NAJBOLJE GLUMAČKO OSTVARENJE na Jedanaestom Festivalu mediteranskog teatra Purgatorije 2016. godine, jednoglasno se dodjeljuje se glumcu:

MIRKU VLAHOVIĆU
za ulogu: knjaza Nikole Petrovića u pozorišnoj predstavi ŠĆERI MOJA– Crnogorskog narodnog pozorišta Podgorica – Crna Gora

Obrazloženje:
MIRKO VLAHOVIĆ u ulozi Knjaza Nikole Petrovića, prema odličnom mladalačkom tekstu Maje Todorović, moćan glumac poput Mirka Vlahovića, mora se ponašati onako kako su se ponašali njegovi preci, mora i vjeruje u pradavne društvene običaje. I to se od njega očekuje. Tim više što se njegov lik može povijesno istraživati i što je autentičan. Vlahoviću to povijesno znanje služi kao pomoć a ne kao protivnik uspjehu. Ne ističe ga naime i ne slavi , nego ugrađuje u svoju igru. Knjaz Petrović lik pripada poimanju moćnika koji se na ovaj ili onaj način provlači kroz historiju i djeluje danas kao i nekada. Promjene su tek u detaljima . S druge strane – Knjaz je – otac koji voli svoju šćer !
Iz tog unutarnjeg dramatičnog sukoba, Vlahović pažljivo gradi glumački lik. Sva pitanja što se tu otvaraju, u njegovoj interpretaciji, ostaju i dalje otvorena i neusidrena. Glumac Mirko Vlahović bez velikih gesta i grimasa, diskretno i temeljito, lomi u sebi diktat jednog mentaliteta, pravila svoje stvarne društvene moći i muke svoje osobne nemoći. Osobito, kada su u pitanju osjećaji koji ga prožimaju prema njegovoj kćerki. Pri tome Vlahović uz naglaske na dramatično, koristi izričaje i smiješnog i autoironičnog. I to – u točnoj mjeri, u onom „između „ . Upravo u toj glumačkoj „ mjeri „leži djelotvornost i učinkovitost ove izvrsne Vlahovićeve kreacije.

3. NAGRADA ZA GLUMAČKU BRAVURU na Jedanaestom Festivalu mediteranskog teatra Purgatorije 2016. godine, dodjeljuje se jednoglasno glumcu:

RAKAN RUSHAIDAT
za ulogu oca u pozorišnoj predstavi MRZIM ISTINU– Teatar & TD, Zagreb – Hrvatska

Obrazloženje:
Svoj glumačko ishodište Rushaidat u Frljićevoj predstavi znakovitog naslova „Mrzim istinu“ , gradi na tenziji između različitih dokumenata, to jest svjedočanstava s jedne strane i svojih vlastitih fikcija koje nastaju u prostoru teatra, s druge strane. U duhu minimalizma, ovaj je mladi glumac istodobno vjerodostojan, iskren i ekspresivan. To je igra u kojoj nema laži.
Ne biti lažan u današnjem svijetu – na pozornici kao i u životu – nije li to najveća bravura koja se uopće može postići ili doseći?

4. SPECIJALNA NAGRADA za umjetničko dostignuće na Jedanaestom Festivalu mediteranskog teatra Purgatorije 2016. godine jednoglasno se dodjeljuje:

pozorišnoj predstavi PTICE
u produkciji Bitef teatra iz Beograda, Srbija

Obrazloženje:
Svirati liru dok civilizacija gori ili zalijevati cvijeće u svom vrtu dok se svijet urušava , to se ne čini više mogućim, kako se činilo nekoć. Ali kod Edvarda Klugajoš uvijek , usprkos svemu – jest, moguće je. A jest zato što njegova lira i sve oko nje, djeluju čarobno, egzotično i eterično, a opet duhovito, ironično i samoironično. Kako već može izgledati u ovom trenutku misao ili pokušaj obnavljanja bilo koje – utopije – kojom se bavimo od Aristofana do danas. Klugove PTICE su poput metafizičke fatamorgane. Poput pokušaja slobodnog leta kroz nebeska prostranstva. Poput mreže bez centra u koju smo ulovljeni. Oni na sceni i mi u gledalištu. Cijelim svojim bićem.

Pozorišna nagrada «Ivana Tomičić» koju dodjeljuje Centar za Kulturu Tivat, za 2016. godinu dobio je BRANKO ILIĆ, glumac, za izuzetan doprinos u razvoju pozorišnog izraza.