Direktorica CZIP Jovana Janjušević: Ulcinjska Solana je ptičiji aerodrom i jedno od najvažnijih mjesta na seobenom koridoru i na nivou Mediterana”

Predstavnici organizacija Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), BirdLife International, EuroNatur i Udruženja „Martin Schneider-Jacoby“ predali su crnogorskom premijeru Dušku Markoviću međunarodnu onlajn peticiju za podršku zaštite Ulcinjske solane sa više od 90 hiljada potpisa.

U razgovoru za naš radio Jovana Janjušević je kazala da budući da su peticiju potpisali ljudi širom Evrope, samo je još jednom potvrđen značaj ulcinjske Solane, ne samo na nacionalnom nivou već i međunarodnom posebno imajući u vidu da je ona jedno od najvažnijih staništa na jadranskom migratornom koridoru.

“Dakle, ptice koje putuju hiljadama kilometara iz Afrike ka sjeveru Evrope i obrnuto tokom svoje jesenje i proljećne migracije pristaju na ulcinjsku Solanu, gdje zahvaljujući velikoj količini hrane mogu da se okrijepe i nastave dalje svoj put. Mnoge od njih tu zimuju, mnoge se i gnijezde, ali prestankom proizvodnje soli, sada bezuspješno, ali ulcinjska Solana predstavlja jednu benzinsku pumpu gdje ptice mogu napuniti gorivo i nastaviti svoj težak i zahtjevan put. Kada smo pokušali da približimo značaj ulcinjske Solane mnogim sagovornicima, pokušali smo da broj ptica koje koriste solanu kao utočište pretočimo u brojeve koje ljudi razumiju, a to su oni koji se odnose na nas same. Tako da smo izračunali da je ucinjska Solana 15 puta važnija za ptice po njihovom broju, nego što je najfrekventniji aerodrom za ljude  Heathrow u Londonu i zbog toga smo brendirali ulcinjsku Solanu kao ptičiji aerodrom i kao jedno od najvažnijih mjesta na seobenom koridoru i na nivou Mediterana”.

Ima li stalno nastanjenih ptica na ulcinjskoj Solani i koje su to ptice koje je koriste kao pumpu za gorivo?

“To su ptice zaslanjenih staništa uglavnom močvarice. Ptice koje zahtjevaju posebne ekološke uslove koje može Solana da im ponudi i ptice koje se hrane svom onom hranom koja je dostupna u prirodnim lagunama, a ucinjska Solana jeste vještački ekosistem koji na neki način oponaša prirodne uslove, a čak ih i pospješuje. I to je jedan od možda najboljih  primjera, to je slučaj sa svim solanama gdje priroda čak može i da se unaprijedi čovjekovim radom a priroda obično trpi kad je u pitanju industrija, jer je proizvodnja soli ustvari jedna vrsta industrije. Što se tiče ptica, 15 ugroženih vrsta koje su na Solani bilježi 1% biogeografske populacije, što znači da 1% svih 15 vrsta ptica koje su ugrožene i na evropskom nivou prepoznate kao jako značajne, ima 1% populacije na solani, a kada bi smo to uporedili sa brojem stanovnika na planeti to bi bili milionski gradovi koje mi ne možemo ni zamisliti da postoje od 70 miliona ljudi”.

Kada kažemo Pelikan, Flamingos i Sivi soko, da li je Solana i dalje utočište za ove vrste?

“Što se tiče flamingosa gotovo su svakodnevno na Solani. To su ptice koje  uglavnom zbog povoljnih vremenskih uslova provode skoro svo svoje vrijeme na Solani. Na Solani postoje takozvane stanarice, ptice koje su tu tokom cijele godine, one migriraju od lokalite do lokaliteta. Kreću se od Albanije ka Crnoj Gori. Uspjeli smo da zabilježimo jako puno flamingosa koji nam dolaze iz Francuske, Italije i Španije. Dakle pokazuje se kretanje na nivou Mediterana. Međutim svakog dana je prisutno do hiljadu flamingosa i moguće ih je čak primjetiti vrlo blizu svim posjetiocima, koje ovom prilikom pozivam da se ne ustručavaju već da odu i istraže ulcinjsku Solanu. Pelikani su takođe često viđeni gosti, naročito tokom zimskog perioda. Njihova populacija na Skadarskom jezeru se sada već dovoljno oporavila da oni kreću uslovno rečeno, istraživati i dalje tako da ih se čak u zimskom periodu može izbrojati do stotinu. Što se tiče ostalih ptica, rekla bih da ulcinjska Solana nije toliko utočište kao što je nekada bila. Ona sada ima jednu funkciju takozvane ekološke klopke, odnosno prostora za koji ptice ne znaju da u toku sezone gniježđenja plavi, što im predstavlja problem jer su ili izložene predaciji, ili ta sezona propada ili bivaju odstrijeljene. To se desilo sa bjeloglavim supom Perunom, kao i sa još jednim pelikanom, koji je ubijen upravo na ulcinjskoj Solani. Riječ je o zaštićenim vrstama koje su strogo zaštićene zakonom i koje su od značaja za očuvanje i za nauku, a koje su ustrijeljene upravo na ulcinjskoj Solani. Bjeloglavi sup Perun je imao i satelitski transmiter, a ono što smo uspjeli da nađemo od njega jeste krilo koje je sadržalo baline, ostatke olova iz lovačke sačme. Nažalost, ovakva praksa je poznata na teritoriji čitave Crne Gore, pa ulcinjska Solana nije izuzetak, jer krivolovci i ljudi koji žele da naškode životinjama su svuda i to čine bez obzira radi li se o nekom utočištu ili se radilo o bilo kakvoj urbanoj sredini, a sivi soko je možda najbolji primjer koji možemo navesti. Sa potpuno opravdanom sumnjom možemo utvrditi da su otrovani svi sivi sokoli na teritoriji Crne Gore. Možemo da kažemo da je ta grabljivica izumrla sa naše teritorije”.

Osim krivolova, što je to što još predstavlja problem u zaštiti ulcinjske Solane?

“Ono što predstavlja još jedan problem u njenoj zaštiti jeste njen vodni režim. Nacionalni parkovi koji sada upravljaju ulcionjskom Solanom imaju težak i zahtjevan zadatak, obzirom da upravljanju prirodnim staništima kojima ne treba upravljati već ih samo treba čuvati. Oni danas imaju jako nezahvalnu ulogu da upravljaju sistemom koji zahtjeva jako precizno upravljanje vodama, koje je trenutno nemoguće vršiti iz razloga što su mnogi bentovi urušeni uslijed erozije i neodržavanja nasipa pa je nemoguće manipulisati vodama kako bismo htjeli i na način kako je to vršeno tokom proizvodnje soli. Na samoj solani su zaposleni bivši vodari, radnici fabrike koji su decenijama upravljali vodama na ulcinjskoj Solani, kada je situacija bila idealna i za ljude i za ptice. Danas situacija nije takva, fabrika je privatizovana, privatizacija nije uspjela, većinski vlasnik je pao u stečaj. Tako da je sve ono što bi trebalo biti uslov dobrog upravljanja Solanom otežano i samim tim zahtjeva velika finansijska izdvajanja kako bi se postigao nekadašnji sjaj ulcinjske Solane, uslovno rečeno. Postoje i dobri primjeri truda i međusobne saradnje tako da se nadam da će se uskoro staviti tačka na šestogodišnji proces zaštite ulcinjske Solane, da će se ona i formalno pravno zaštititi i da ćemo moći konačno sa pravim ulaganjima u njen opsoravak  jer za sada možemo nijemo da posmatramo njeno propadanje”.

Zašto su ptice važne za život na zemlji?

To je jako dobro pitanje. Ptice su najbolji indikatori stanja životne sredine. Ptice su svuda oko nas, prosto nije neophodno da idete u šumu i da tražite medvjeda danima i mjesecima. Ptice su tu najvidljivija stvorenja čiju populaciju, zdravlje i kretanje možete najlakše pratiti i na osnovu  njihovog stanja možete zaključiti da li je životna sredina ugrožena ili nije, da li su staništa zdrava ili nisu. Upravo evropska legislativa koja počiva, u domenu zaštite prirode na dvije direktive, na direktivi o divljim pticama i direktivi o staništima pokazuje koliko su ptice važne. 50 % evropske legislative odlazi na ptice jer su to najbolji indikatori životne sredine. Međutim, ptice su i simbolički jako važne za čovjeka. One su prve životinje koje su crtane na pećinama od praistorijskih ljudi, prvi simboli slobode. Ptice su svuda oko nas, iako ih ne primjećujemo možda toliko dovoljno, ali mone zaista jesu pokazatelj negdje i zdravlja samog društva. Upravo je to razlog zašto se grupa entuzijasta biologa okupila oko ideje zaštite ptica i njihovih staništa, jer na taj način Centar ustvari štiti kompletnu prirodu, sve one druge biodiverzitetske grupe i jedinke koje žive na tom prostoru”, zaključila je Janjušević.