salvatore

Dobročinstva Jelene Savojske Italijani žive i danas

“Mediteranske zemlje su skupine oblasti međusobno izolovanih, ali koje neprestano jedna drugu traže…” kaže Fernand Braudel u bibliji Mediterana, “Mediteran i mediteranski svijet u doba Filipa II”. Otiđete u đir. Ne predaleko, ali dovoljno daleko da vas, i pored poznavanja navedene činjenice, susret sa sopstvenom zemljom iznenadi. A kad je posrijedi dobra priča, posebno obraduje. Priča koja slijedi dolazi iz Katanije.

 

Humanitarni rad crnogorske princeze, italijanske kraljice Jelene Savojske, tema je o kojoj se dosta zna i koja nam svima može služiti na ponos. Ako nista, zbog činjenice da je u Italiju, gdje je bila izuzetno aktivna volonterka Crvenog krsta, otišla sa crnogorskog dvora. Našao se njen altruizam i priča o njenom velikom i otvorenom srcu u poeziji, prozi, na daskama koje život znače. Davno je to bilo, gotovo vijek nas dijeli od Prvog svjetskog rata, i dana kada je princeza, i lično, vidala vojnike koji su nastradali boreći se za svoju domovinu. I njenu novu domovinu, tada Kraljevinu Italiju. Efekte njenoga dobročinstva neki žive i danas. Jedan od njih je Bafumo Salvatore iz Katanije na Siciliji, a priču koju vam donosimo imali smo zadovoljstvo čuti u njegovoj suvenirnici, smještenoj u zidinama drevnoga centralnomediteranskoga grada.

     „Zovem se Bafumo Salvatore, a priča koju ću vam ispričati vezana je za Prvi svjetski rat.
Moj djed, takođe Bafumo Salvatore, bio je na italijanskom frontu. Vodio se rat protiv Austrougarske. U ratnim operacijama nastradao je od granate. Preživio je, ali je ostao slijep. Kada su ga doveli u stacionar, regina Elena, Jelena Savojska, volontirala je za Crveni krst. Prolazeći između kreveta u stacionaru, gdje su bili smješteni najteži ranjenici, razgovarala je sa njima, i lično im pomažući. Tako je upoznala i mog djeda. Potražila ga je ponovo nakon nekoliko dana. I, tada mu je obećala da će mu nakon rata pomoći da započne život iz početka. U znak zahvalnosti što se borio za svoju domovinu. Tako je i bilo.

Ustvari, ja sam sad i ovdje upravo zahvaljujući tom njenom velikodušnom gestu. Iako mi nismo originalno iz Katanije, moja porodica dolazi iz provincije Ena, zahvaljujući kraljici, djedu je dodijeljen ovaj lokal u zidinama, koje definišu istorijski centar grada. Djeda je inicijalno otvorio tabakeriju. To je bilo 1919.godine. Moji roditelji poslovali su ovdje, a danas ja vodim ovu suvenirnicu“– sa zadovoljstvom priča Bafumo Salvatore.

Na pitanje da li se zbog lijepe porodične priče koju nam je ispričao osjeća na neki način povezanim sa Crnom Gorom, Salvatore odgovara: „Naravno da izuzetno cijenim kraljičin gest. Pa ja sam danas i ovdje zahvaljujući vašoj princezi, našoj kraljici.“