Galerija
Izbori 2022
Trčanje je u pravom smislu riječi, epidemija svjetskih razmjera, sastavni dio života miliona ljudi, kaže u autorskom tekstu dr Ivo Belan.
Počela je, kako sociolozi kažu „renesansa tjelovježbe“. Stvarno, što je to što odvlači ljude na otvorene prostore da trče po najvećoj žegi ili da po ciči zimi napuštaju tople dnevne boravke, kako bi pretrčali svojih 2 ili 5 ili 10 kilometara? Što im pruža ta sportsko-rekreativnost, kako se osjećaju?
Nedovoljno kretanje je jedna od najraširenijih bolesti suvremenog čovjeka. Današnji se čovjek sve manje kreće, a sve više jede, uz stalan porast potrošnje kave, cigareta, alokohola i lijekova. Postali smo robovi začaranog četverokuta: stola na radnom mjestu, automobila, lifta u zgradi i fotelje pred televizorom. Danak koji plaćamo takvom životnom stilu je veliki. U čemu se sastoji taj danak? U prvom redu to prava epidemija srčanožilnih oboljenja( infarkt, hipertenzija), prekomjerna tjelesna težina, šećerna bolest, povećane masnoće u krvi, nesanica, neuroze, ozljede na poslu i prometu itd.
Koristi od trčanja mogu se podijeliti na dvije grupe: fizičke i psihičke.Idemo na prvu grupu:
Ako se izložimo većim naporima, srce postiže bolju funkciju, snaga mu se povećava i postaje otpornije na oboljenja, snižava se povišeni krvni tlak, masnoće u krvi, prekomjerna tjelesna težina, kapacitet pluća, poboljšana je cirkulacija krvi, svi miši tijela postaju jači, znojenjem izbacujemo otrove iz organizma, bolja je probava, čtršći je san, postajemo otporniji na infekcije, lakše se prestaje s pušenjem, konzumira se manje alkohola, proces starenja se usporava, osjećate se fizički bolje, pokretljiviji ste, živahniji, gipkiji, snažniji, a poboljšavaju se i seksualne funkcije( seksualni apetit i seksualna moć).
Što je sa psihičkim koristima? Svi koji se bave s nekom sportskom rekreativnom aktivnoću kazat će vam da im ona donosi brojne koristi i velika zadovoljstva. U prvom redu postiže se jedno sasvim određeno smirenje u ovom užurbanom svakodnevnom životu. Postiže se veća otpornost na psihičke stresove, popušta nervna napetost, podiže se raspoloženje, mentalna stabilnost, koncentracija i snaga volje, dolazi do određenog pražnjenja. Sve sam to osjetio i na vlastitoj koži, jer sam velik ljubitelj rekreativnog trčanja. Kad god osjetim neki nemir, potištenost, tjeskobu, strah, napetost, dovoljno mi je da navučem svoje tenisice, majicu i da otrčim svojih pola sata, kući se vraćam drugi čovjek.
Često čujem ljude kako kažu da oni ne mogu zamisliti sebe kao trkača, da nikad ne bi mogli trčati. To nije točno. Uz odgovarajuću pripremu, svaki onaj koji može hodati, može i trčati. Pod jednim uvjetom – da to i počne. U tome zecu leži grm!
Početnik mora biti strpljiv i postupno privikaviti svoje zgrčene mišiće i zglobove na sve veće napore. Opterećnje mora biti individualno i optimalno. Za početnika je važnija dužina prijeđene staze, nego brzina. Važno je da ste u treningu postupni i redoviti.
Bolovi u nogama nakon treninga ne trebaju zabrinjavati. Oni su sasvim prirodna pojava. Kako dođu, tako i nestanu. Ne treba se ni skim natjecati u brzini. Mi se natječemo ponajprije sami sa sobom.
Dr Belan Ivo završiće obradu ove teme u narednom članku.
Dr Belan je naš Tivćanin( rođen u Kalimanju). Ljekar je, a živi u Zagrebu.
Veliki je ljubitelj rekreativnog trčanja. Bio je sudija niza svjetski poznatih maratona( New York, London, Pariz, Hong Kong itd.).
Već sedam puta je trčao od Debelog brijega do Pina u Tivtu. Tu svoju trku nazvao je “TRKA MIRA” i održavao ju je uvijek upravo na Dan opštine Tivat, 21. novembra.
“Koristim ovu priliku da se još jednom zahvalim Općini Tivat što mi je bila sponzor na svim tim trkama i što sam uvijek imao divan doček na Pinama”-kazao je dr Belan.
Izdao je i knjigu “JOGGING” u kojoj je obradio rekreativno trčanje sa svih aspekata.
U medijima promoviše zdrav način života.
