Dragan Mitov Đurović – perjanica crnogorskog reporterskog novinarstva

U sklopu „Novembarskih dana“ u organizaciji UBNORA Tivat,na Maloj sceni Centra za kulturu sinoć je održano književno veče poznatog crnogorskog publiciste i novinara Draga Mitovog Đurovića „Na talasima plavog mora“.

Na promociji su, osim autora, govorili publicista magistar Željko Rutović, književnik Miraš Martinović i pjesnik Dragan Popadić, a moderator je bila novinarka Dubravka Perović.

„Drago mi je što sam dio večerašnje promocije, rekao bih svetkovine. Svetkovine jezika na kojoj promovišemo knjige autora koji nam  je sačuvao jezičko blago. Riječ nas je očuvala. Crnogorci su u sebi nosili kodeks, koji je pas pasu davao u nasljeđe. Dragan je znao i predosjetio onu opasnost kad jezik umire, ako se ne obnavlja, ako se ne dolijevaju novi sdokovi u stare riječi. Krenuo je sa zapisivanjem narodnih umotvorina kojima je prijetila opasnost da zgasnu.Sačuvao je priče iz života, i imena kazivača, što je takođe važno. On je sa dubokom, pa tako i obavezujućom odgovornošću, sačinio moralni priručnik, rječnik jezika, običaja, prirodnog prava, onog čega su se Crnogorci pridržavali, što nije bilo zapisano u knjige, ali jeste u njihovu svijest i tradiciju. Ovo je enciklopedija crnogorskog naroda, njegovog življenja i njegovog trajanja.. Ovakve knjige su nasušno potrebne u svakom, a posebno u ovom vremenu“ – rekao je Miraš Martinović.

 „Mi smo samo oni koji se sjećamo i oni kada se neko sjeća nas. Na toj liniji Dragan Mitov Đurović je izuzetna polivalentna javna ličnost koja decenijski traje, utemeljujući svoje biće i djelo u kulturi pamćenja, kulturi sjećanja i kulturi čuvanja kulturnoig i svekolikog duhovnog identiteta naše Crne Gore. On djeluje kao čovjek nekih bivših, prošlih vremena, renesansnog učenja i kazivanja i kao svjetli pirmjer nekih budućih vremena. U crnogorskom jeziku, u jeziku Crne Gore. Dragan nije sačuvao arhaičnost kao muzejski eksponat. On je sačuvao izvornost i biće jezika na kome je stasala i nastala ovovjekovna Crna Gora. Na njenom moralu, njenoj etici, njenoj porodici, njenoj etici svekolikog bivstva. Bilo kako, bilo kojim metrom da mjerimo, naše budućnosti i kuće našega bitka nema bez djela Dragan Mitovog Đurovića. Njegova „Panjega“ se kreće u širokom luku. To nije samo knjiga već najširi društveno pokazujući spektar. To je civilizacijsko zaveštanje. Dragan neće dočekati slavu svoga djela. Sujeta, zlovolja, pakost, mržnja,  obično nam ostave da najljepše stranice sjećanja i pamćenja pokažemo tek kad među nama nijesu ti koji su bili smjerni pokazivači pravca. On je i perjanica živućeg crnogorskog reporterskog novinarstva“ – kazao je Željko Rutović.

 „Ljudi su oduvijek voljeli rječite ljude. One koji su znali umno, jasno, maštovito, rječito da govore. Tim rijetkim ljudima pripada moj kolega i prijatelj Dragan Mitov Đurović, uz profesora Radovana Radonjića vjerovatno najbolji govornik u Crnoj Gori. On  govori iz glave, bez papira, kako se nekad u Crnoj Gori govorilo. Generacije novinara u Crnoj Gori, posebno radijskih, učilo je o novinarstvu od njega. Od osnovnih postulata i principa  do toga kako treba emisiju voditi, o dikciji, o postavljanju pitanja, o poštovanju ali ne i udvaranju sagovorniku. O reportaži da i ne govorim. Njegove reportaže su tople, iskrene, životne, razumljive, sa jasnom porukom – život treba slaviti, ali kroz život treba časno hoditi. Reportaža je jedan od najtežih oblika novinarskog izražavanja. To mogu samo istinski majstori.Veliki Radovan Jablan je dobio pravog nasljednika. Nisam siguran da Dragana Mitovog ima ko u Crnoj Gori da zamijeni” – kazao je Dragan Popadić.

„Među mojih 650 reportaža posebno mjesto pripada Stani Cerović. Nedavno je umrla u domu u Risnu. Duge su to priče. Mali ljudi su strašno, veliki, samo ih veliki gledaju kao male. Zašto sam ovo veče nazvao „Na talasima plavog mora? To je zato što je radio strašno mnogo moćan. Neke davne osamdeset godine u domu u Bijeloj snimio sam emisiju o dvije sestre i jednom bratu. I kad sam krenuo dotrčala je curica i zamolila me da pozdravim njenog tatu koji je na brodu. Da ga pozdravimo sa pjesmom „Na talasima plavog mora“. Mi pustimo emisiju, pustimo ovu pjesmu, a poslije tri mjeseca kontaktira me čovjek koji mi kaže „Vi ste promjenili moj život. Ja sam čuo vašu emisjju, bio sam na brodu, vratio sam se i uzeo djecu iz doma. Morao sam ih tamo ostaviti“. To je samo pola priče. Prošlo je petnaestak godina  jedna žena, sa kćerkom, u Kolašinu priđe mi i kaže: „Vi ste moj život učinili srećnim. Ja sam ona djevojčica iz Bijele. A ovo je moja kćerka“. Takve su sudbine. Hvala svima koji su mi pomogli da ovo veče bude tako lijepo i ostane u sjećanju“ – rekao je Dragan Mitov Đurović.