Dvanaestogodišnji kurir

Novembar je mjesec antifašizma. Tako su odlučili UBNOR-i Tivta, Kotora, Herceg Novog i Budve gradova koji su oslobođeni tog mjeseca 1943 godine, osnovavši Odbor za obilježavanje jubileja na čijem čelu je predsjednik opštine Tivat Siniša Kusovac. Dio programa je bila prošlonedeljna svečana akademija a već za ponedeljak planirano je otkrivanje spomen – ploča Dragu Miloviću i Branku Briniću ispred osnovnih škola koje nose njihova imena. Prisutne će tada pozdraviti i predstavnik UBNOR-a i antifašista Tivat. Jubilej je bio povod da u našoj emisiji “U susret vikendu” gostuju predsjednik UBNOR-a i antifašista Tivat Dragiša Ćosović i Tomo Petković član predsjedništva UBNOR-a i dvanaestogodišnji partizanski kurir 75 godina ranije.

Ja sam onda imao 12 godina ali sam od početka bio vezan jer su moja dva brata nosioci spomenice 1941. Bilo je njihovo društvo, zapravo partizani iz Škaljara, bilo ih je četiri-pet. Znam i imena. Njih sam zapravo prve vidio 1941 godine. Bio sam mlad ali ponešen i pričama od braće i od tih ostalih drugova. Ja nisam imao djetinjstvo, rano sam upao u zrelije društvo iako sam mlad bio. Moja tri brata su bili borci Bokeljske brigade pa sam i prije početka rata slušao šta se dešava. Dok su bile pripreme, dok se oružje pripremalo. Imala je neka pećina gdje sam sklanjao pojedine stvari, neki sanitetski materijal i tako”, evocirao je Petković.

Predsjednik UBNOR-a Tivat Dragiša Ćosović je dopunio da je kompletna porodica Toma Petkovića, njih 11 članova, učesnici rata od 1941 do 1945 godine.

Dva brata su nosioci partizanske spomenice.  Inače, svi su ili zatvarani zatvarani u zloglasne logore Mamula i Prevlaka, Kotor. Tomo je dva puta bio u zatvoru pa je prošao it u golgotu. Majka Toma Petkovića je poginula 10 decembra na brodu Cetinje koji je nagazio na podvodnu minu. Ona je bila krenula da obiđe sina ranjenika koji je bio u bolnici u Meljinama. Stradala je među tih 250 poginulih stanovnika Tivta među kojima je bilo  i 15 partizana iz italijanske jedinice Garibaldi”.

Iz tog vremena Petković njradije pamti jedinstvo koje je bilo među drugovima. Svaki je imao neko zaduženje a mladi Petković je najčešće obavljao kurirske poslove, Tivat, Kotor, Kavač, Bogdašići a nekoliko puta je u Škaljare, kuću Smiljanića, nosio, kako kaže, “neki” materijal.

Tivatski UBNOR njeguje sjećanje na značajne datume i Tivćane, borce II svjetskog rata. Tomo Petković i admiral Branko Mamula su jedini iz tog perioda živi članovi Udruženja.