vece

Misticizam i psihološki treptaji Filipove poezije

„U Filipovoj poeziji uočava se misticizam, emotivnost i racionalizam. On vrlo vješto i neobično upotrebljava verbalne jedinice gradeći stil blizak simbolizmu“, opservacija je profesorice Andrijane Vujičić na stvaralaštvo Filipa Kažića, učenika škole Mladost, na sinoćnjoj književnoj večeri „U susret zbirci Mortalitet vremena“, održanoj u galeriji Buća.

 „Spajanje nespojivog, neuobičajna leksika i slike bogate bojama, čitaoce nikako  ne mogu ostaviti ravnodušnim, a neki stihovi čak djeluju šokantno. Ovaj moderan pjesnik stvara poeziju zamjene čula a sinestetičke slike i oksimoroni donose novu sliku svijeta, sasvim modernu. Elementi ekspresionizma su vješto protkani kroz stihove koji ne podražavaju stvarnost, već predstavljaju jednu posebnu viziju stvarnosti. Osjećanja odlikuju psihološki treptaji i naglašen pjesimizam. Tragajući za suštinom, Filip koristi simboličnost pjesničkog jezika kao sredstvo oneobičavanja pojava. Modernizacija poetskog izraza se postiže upotrebom različitih stilskih sredstava : ironijom, metaforom, simbolom, sinestezijom a upotreba ovih stilskih figura daje stihovima dodatno semantičko opterećenje i visoku umjetničku vrijednost. Upravo zato SMŠ Mladost će nastojati da do kraja školske godine objavi njegovu zbirku “Mortalitet vremena”, zaključila je Andrijana Vujičić.

Književno veče je analitički i sadržajno vodio Luka Reković, učenik Gimnazije i u dijalogu sa mladim pjesnikom ukazao na smisao, simboliku, motive i tok njegovog stvaralačkog procesa. O tome kako je buduća zbirka dobila upravo naziv „Mortalitet vremena“, koji su mu uzori u stvaranju i kome je posvećena poezija koju piše, Filip Kažić je sinoć rekao  :

„Nakon što sam jednu godinu pisao poeziju, odlučio sam da se vratim na početak i vidim kako je sve to krenulo. Kada sam pročitao prve tri pjesme koje sam tada stvorio, shvatio sam da je vrijeme kad sam pisao takvu poeziju – prošlo i da se nikad više neće vratiti, zato i naziv Mortalitet vremena.
Moji pjesnički uzori su od početka bili veliki Edgar Alan Poa, pjesnik pun emocija i misticizma ali i domaći kantautor Miladin Šobić, koga smatram najboljim crnogorski pjesnik. Svoje stihove uglavnom posvećujem vršnjacima ali pokušavam da se obratim i starijim generacijama koje imaju više životnog iskustva i razumjevanja za moja razmišljanja. Stvaraću i dalje i nadam se da ću ostaviti nešto značajno za sobom“.

 

Na sinoćnjoj književnoj večeri, kojoj je prisustvovao veliki broj profesora, učenika i prijatelja , kao i direktorice vaspitno obrazovnih ustanova, stihove Filipa Kažića su govorili njegovi vršnjaci : Tijana Stanišić, Ivan Jaćimović, Lazar Vasiljević, Majda Radončić i Djordje Čavor.  Tijana i Djordje su , takodje, priču o poeziji mladog tivatskog pjesnika, upotpunili zvucima violine i gitare.