Filip Maslovarić: Zadovoljan što sam jedan od legalnih ribara Tivta i Boke

Nekada malo mjesto meštara i ribara, koji su dane pratili uz pjesmu i bićerin, Tivat danas piše neku novu povijest svog života uz more. Zanimljiv je skupim i modernim barkama, dok se male ribarske i obiteljske još nevješto culjaju u lučici Kalimanj, nadajući se da će ostati mjesta za njih. Među tim barkama su i tri Filipove. Što nam one imaju za reći?

Filip Maslovarić ne bi bio neobičan 20-godišnjak, da nije registrovani privredni ribar, uspješan sportski ribolovac, vješt barkariol i već deset godina ponosni član GPD Tivat. Dok Tivćani sve manje žive s morem i od mora, a vještine naših starih uglavnom odlaze s njima, Filip svakodnevno uspijeva da ugrabi nešto novo od toga staroga, vjerujući da je izabrao pravi profesionalni put. Koji za njega, zapravo, nije samo rabota, već način života koji je osjetio kao dječak, i poželio kao svoj.

Filip se i muzikom i ribanjem bavi od malih nogu. Učenik Osnovne muzičke škole Tivat, sa samo 11 godina je uzeo trubu i pridružio se gradskom orkestru. Karola i njeska su za njega podrazumijevajući dio svakodnevnog života od kad zna za sebe. Na moru provodi dosta vremena, baveći se tradicionalnim, ali i savremenim tehnikama ribolova. A vještine barkariola razvio je iz potrebe, brinući o svojoj barci. Danas je često angažovan da pomogne drugima, krpeći i prepravljajući kako pasare, tako i veće brodove.

Radio Tivat: Sve ovo ne bi bilo neobično, da govorimo o mladom čovjeku iz Tivta iz nekog prošlog vremena, kada je naš grad bio potpuno drugačija sredina. Odakle ti mokrih gaca u barci, dok tvoji vršnjaci većinom ispijaju kafe nadajući se menadžerskim pozicijama?

Filip Maslovarić: Krenuo sam kao dijete da se bavim sportovima s loptom. Počeo sam sa fudbalom, ali sam ubrzo uvidio da to nije za mene. Ali i prije toga, muvao sam se po kalimanjskim mulima, bacao pušću, ribao na sipe. Probao sam i sa košarkom, ali ni to me nije dovoljno privlačilo. Sve više sam boravio uz more i sve se više zanimao za ribanje. Sve me je više bilo po mulima, a kroz par godina sam uspio da kupim svoju prvu barku i otisnuo se na pučinu. Osim iz igre, gušta, a danas posla, ribanjem sam se rano počeo baviti i kao sportski ribolovac, član RK Pagar. Imam dosta nacionalnih i međunarodnih takmičenja iza sebe, tako da je i to imalo važnu ulogu da me uvuče u cijelu ovu priču.

Radio Tivat: Čini se veoma bitnim i to što si Kalimanjac, što si okružen barkama i ribarima od kad si bio dijete.

Filip Maslovarić: Svakako da su svi ti ljudi s kojima sam se imao čast družiti još kao malo dijete doprinijeli tome da se aktivno uključim u svijet ribolova. Svakodnevno sam se susretao sa ribarima, ljudima koji ribaju i onima koji su se nekada time bavili. Kroz njihove priče o vlasititim iskustvima i iskustvima drugih ljudi uspio sam da ugrabim znanje o nekim starim tehnikama ribolova. Te se tehnike sada pomalo i vraćaju. Ljudi ponovo uživaju u ribanju pod osti, u ribanju na živu njesku za brancine. Ja sam o tim starim tehnikama većinom čuo iz priča, pokušavao i vremenom ušao u to.

Radio Tivat: Ribanje iz igre, pa sportski ribolov. Danas si, sa svojih samo 20 godina, registrovani privredni ribolovac.

Filip Maslovarić: Istina. U maju ove godine izvadio sam dozvolu za priobalni privredni ribolov. Ta dozvola važi za alate koje sam ja izabrao da ću koristiti. Najveći izazov je i dalje nelegalna konkurencija. Počela je bolja kontrola aktivnosti na moru, ali nedovoljna, što je moj zaključak kao nekoga ko je svakodnevno na moru. Ja vjerujem da će se to dovesti u red. Za sad je veliki problem nedostatak plovila i kadra za kontrolu, ali je još veći problem broj ribara koji ribaju na divlje i koriste nezakonite alate i ne poštuju lovostaj. Naša svijest o moru je ipak najveći problem.

Radio Tivat: Znajući sve izazove s kojima ćeš se susresti, ipak si odlučio da svoj hobi pretvoriš u posao, registrovao si se za privredni ribolov.

Filip Maslovarić: Htio sam ovim poslom da se bavim na legalan način. Registrovao sam se da bih izbjegao plaćanje kazni i to da se svakog dana vraćam u istu poziciju. Najavljene su strožije kontrole, a ja sam svakodnevno na moru. I vjerovatno da bi mi se desilo ne jednom, nego često da me nadležni uhvate u prekršaju. Proces dobijenja dozvole nije mali posao, ali od legalnog poslovanja dugoročno možete imati samo korist. Ovakva dozvola ne znači ljudima koji ne provode na moru onoliko vremena koliko ja provodim, ali meni to znači. Zadovoljan sam što mogu reći da sam jedan od legalnih ribara Tivta i Boke.

Radio Tivat: Crna Gora u procesu pristupanja Evropskoj uniji ima otvoreno i Poglavlje o ribarstvu, koje strogo propisuje i kvote ulova i broj dozvola za privredni ribolov koje država može izdati zainteresovanim ribarima. Koliko se onih koji žive od mora odlučuju za put poput tvog?

Filip Maslovarić: Istina je da je na moru mnogo više onih koji ne posjeduju dozvole. Ali, i ljudi koji ulaze u ovaj posao sa nesigurnošću prihvataju tu ulogu ribara. To je posao koji ne obećava sigurnu zaradu. Živi se i radi od dana do dana, od mjeseca do mjeseca, i svaka godina ima nešto svoje. Neka vrsta ribe se pojavi, neka gotovo da nestane, ima je u minimalnim količinama. Stoga vam niko i ništa ne može obećati siguran ulov. A alati koštaju dosta, brodove treba registrovati, u njih ulagati. Servis i održavanje brodova su veoma skupi. Stoga je dosta ribara nesigurno. Vjerujem da mnogi ljudi razmišljaju duboko i sa strahom što je za njih bolji put- da budu legalni ili da nastave dalje nelegalnim putem, čekajući da budu kažnjeni. Ali, iz svih navedenih razloga, to ne treba da nas čudi.

Radio Tivat: Ti si veoma temeljan kada je u pitanju tvoj posao. Iako veoma mlad, već raspolažeš malom flotom plovila prilagođenih različitim tehnikama ribolova koje praktikuješ.

Filip Maslovarić: Imam tri plovila, svako ima svoju namjenu. Za ribanje u plitkim vodama, imam barku koja nema veliki gaz, kako bih mogao s njom prilaziti što bliže obali. Za ribom je nekada potrebno doći na samo 30-40 cm dubine, kad se vozi pod osti. Stoga ne odgovara svako plovilo toj svrsi. Imam i brodić sa kabinom, s kojim može da se ode i na otvoreno more, da se prespava po potrebi, da se sklone stvari i mi da se možemo skloniti od zime. Imam i treće, malo veće drveno plovilo.  Ako razvijem posao kako sam zamislo, služiće i to plovilo nečemu.

Radio Tivat: Imaš iskustva i u turizmu, ako govorimo o ribanju. Tokom ljetnjih mjeseci ponekad vodiš goste na ribanje.

Filip Maslovarić: Ne tako često, ali imao sam prilike da ugostim neke ljude na svojoj barci i vodim ih na ribanje. Nema puno takvog interesovanja, obično su to stariji bračni parovi, ili neka starija gospoda, koja su imala prilike da na sličan način odlaze na ribanje u nekim drugim zemljama, pa su od utiscima tih iskustava željeli da uživaju i u našem zalivu, i da provedu jedno jutro ili jedno predvečerje na moru. Vjerujem da su uživali samnom na barci. Uvijek je tu muzika, uvijek ima za njih čaša vina, zadovoljni siđu sa broda. Ribe ne mora biti previše, ali i jedna ribica koju uhvate uz priliku da budu dio našeg gušta na moru- siguran sam da svima ta iskustva ostaju u lijepom sjećanju. Sama djelatnost koju obavljam navodi mene kao pojedinca na takav odnos prema ljudima koji nam dođu- da im pokažem kako to mi radimo, da ih odvedem na neka mjesta, da im što bolje približim taj naš lokalni, autentični način života.

Radio Tivat: Nećemo ti tražiti da nam odaješ svoje poste, ali te za kraj možemo pitati- koja riba najbolje radi u ovo doba godine? Koje alate trenutno koristiš da joj dođeš glave?

Filip Maslovarić: U ovom periodu manje ribamo na parangale. Zapravo opremamo barku za lov pod osti. Riba prilazi kraju, može da se nađe orada, brancin, možda po koji uliganj, iako je još rano za njih. Ove godine je more dosta toplije nego inače u ovaj stađun, kao što vidite vrijeme je takvo da nije dopustilo da padne temperatura mora. Još malo da ohladi more, priće riba kraju. A mi je čekamo sa upaljenim feralima!