Gavro Vučurović objavio knjigu „Krivošijsko-bokeljski ustanci“

Na današnji dan prije 150 godina izbio je  Prvi Krivošijski ustanak. Naš sugrađanin inžinjer Gavro Vučurović objavio je knjigu pod nazivom „Krivošijsko-bokeljski ustanci“. To je bio povod da bude gost naše redakcije.

Šta vas je motivisalo da napišete ovu zanimljivu knjigu, dug prema precima, dug prema rodnom kraju ili dug prema istoriji?

Možda je pomalo i kasno što sam ušao u ovu priču, jer sam to trebao uraditi prije tridesetak godina kad su bili živi bolji poznavaoci sve  te situacije, od kojih sam mogao mnogo više da čujem. Motivisalo me to što je pokrenuta akcija da se Crkvice ožive. Prva vlast, koja  je sad zamjenjena u Kotoru, odlučila je da secnapravi manifestacija na kojoj bi se okupljali, ne samo građani Krivošija, nego i ostali iz Boke i okoline. Ja sam, uz pomoć novinara Maša Čekića, pribavio fotografije iz Beča, kako su izgledale Crkvice prije stotinu godina. Ja sam te fotografije dao Turističkoj organizaciji Kotora i oni su napravili velike panoe i izložili su to građanima koji su bili prisutni na proslavi na Crkvicama 2017. Ggdine. I to sam htio objediniti u jednoj knjizi. Tačno 7. oktobra pukla je i prva puška i izbio je Prvi Krivošijski ustanak. Povodom tog jubileja odlučio sam da na brzinu skupim podatke i napišem knjigu i prezentujem je ljudima. Da ne bi lutali, tražili po literaturi. Iz prve ruke da imaju kratak pregled kako su tekli događaji i kako je sve skupa završilo. Knjiga je sastavljena iz tri dijela: prvi o ustancima, drugi o dio o Crkvicama i treći dio su fotografije sa skupa 2017. i 2018. Ove 2019. godine je izostao taj skup. A bokeljske opštine bi trebalo da se udruže i dostojanstveno obilježe ovaj jubilej. Povodom stogodišnjice bila je velika proslava, bio je i odbor sa 60 članova, a predsjednik je bio Petar Vučurović. Pokrovitelj je bio predsjednik Tito. Održan je i simpozijum o tom ustanku. Dosta istoričara je učestvovalo. Posebno je o Krivošijskim ustancima pisao novinar Tomo Grgurević, i ja sam to naveo u knjizi. Knjiga je dostupna u mom preduzeću „Alkon“ Tivat.

To su bili opštenarodni ustanci, ne samo mještani Krivošija, nego Boka, Paštrovići, Maini, Grbalj, Pobori?

Sami razlog ustanka je ukidanje prava koje su Bokelji imali. Dobili su ih još od Mlečana, kada su Turci nadirali. Da ne idu u vojsku, da nose, oružje, svoju nošnju, da plove na brodovima. To je jedan širi spisak prava. Austrija je od prvog dana pokušavala da ukine ta prava. To je revoltitalo da se građani čitavog regiona primorja, uključujući i Dubrovnik i Konavle, suprostave toj akciji bečke vlade, kojoj je falilo vojnika.Dakle, bio je to opštenarodni ustanak. Svi su učestvovali, posebno Hercegovci. Uvijek je u Krivošijskim ustancima bila je jedna masa Hercegovaca koji su učestvovali.

Posebna vrijednost knjige, osim fotografija koje se prvi put objavljuju, je što u njoj ima dosta predanja koje ste vi čuli od vaših predaka?

-Moj komšija Neđeljko Samardžić je napisao mnogo više o tome, sa dosta detalja. Našao je spisak od 800 naših Krivošijana koji su učestvovali u Prvom ustanku. Od mojih predaka sam saznao da su u ustanku učestvovali moj djed Vido sa oba brata. Aktivno su učestvovali. Mala digresija, đedov brat Đuro je djed čuvenog Bila Vukovića, najvećeg američkog reli vozača.

U knjizi je opisano, nakon tri ekspedicije, u kojima je učestvovalo 10 hiljada austrijskih vojnika, ustanak je uspio da se održi. Sve tri ekspedicije su doživjele poraz.Na kraju je car bio prinuđen da pošalje svog čovjeka od povjerenja Gavrila Rodića i zaključen je mir. Krivošijanama se dozvolilo da 12 godina ne idu u vojku. Kasnije je i car Franjo došao u Krivošije. Ima o tome dosta u knjizi.

Zanimljivo je da  su Crkvice tada bile mnogo razvijene. Govorilo se da se tu moglo nabaviti sve, osim balskih haljina. Bile su kasarne, stanovi, pozorište, bioskop, fudbalsko i tenisko igralište, kuglana, kapela i pekara, jedna od najvećih na Balkanu.

-Sve je to tačno. Moj đed Vido je svaki dan sa konjima nosio brašno iz Risna. A brašno je dolazilo iz Trsta brodom. Imali su struju, agregate, snabdjevali su sve svoje postave. Više tona hljeba dnevno su isporučivali. Crkvice su imali 150 objekata, od kasarne do najmanjih kantina. Danas nije ostalo ništa, sem nekoliko razvalina. Crkva je bila zidana u olovu, kamen fino obrađen. Sve je to devastirano.

Drugi ustanak je propao, jer su se Austrijanci dobro pripremili. Glavnu ulogu je igrao Stefan Jovanović, koji je u Prvom ustanku teško stradao. On je pripremao akciju da bi Krivošije napao sa sedam kolona. I Krivošijani su bili prinuđeni da se predaju Crnogorcima.

Može li se vaš kraj turistički valorizovati?

-Može, naravno. Sve sam to naveo u knjizi. Treba srediti puteve, dovesti struju. Vode su izvanredne, upotrebljive, samo možda poneku treba očistiti, i napraviti pristupe. Dobro bi bilo kad bi neko hotelsko preduzeće otvorilo restoran, makar preko sezone. A Turističke organizacije bi mogle preko ljeta organizovati izlete. To je izvanredan kraj, izvanredno banjsko liječenje. Šuma fantastična.

Razgovarao: Dragan Popadić