Predstava “Predsjednice”, koju je prema tekstu Vernera Švaba režirala Radmila Vojvodić, sinoć je izvedena u tivatskom Centru za kulturu.
U novoj produkciji najstarijeg državnog teatra uloge tumače Nada Vukčević, Ana Vučković i Jelena Laban.
Studentkinja master studija FDU na Cetinju, glumica Jelena Laban za Radio Tivat rekla je da je najveći utisak za nju ostavila skoncentrisanost i prisutnost tivatske publike.
,,Meni je interesantno bilo koliko je tivatska publika bila skoncentrisana, prisutna i koliko su bili sa nama. Koliko god postojale predrasude da mi ne obraćamo pažnju i da ne osjećamo publiku, to je potpuno netačno. Zaista osjećamo publiku i količinu prisutnosti u sali. To mnogo znači glumcu, jer glumac igra i za sebe i za druge. Uvijek je dodatna motivacija, ohrabrenje i inspiracija kada su tu ljudi koje interesuje to čime se mi bavimo i o čemu pričamo. Poenta je taj susret, a to mu je u Tivtu ostavilo najveći utisak“, rekla je ona.
Prema riječima rediteljke Radmile Vojvodić, Verner Švab je jedinstveno subverzivan pisac i autentičnom poetikom zauzima posebno mjesto u modernoj dramaturgiji, a komad “Predsjednice” govori o tri su ovovremene žene koje se posmatraju kroz obrazac vulgarne ideologizacije ženske sudbine preko muškarca. Glumica Jelena Laban rekla je da publika različito reaguje na ovu temu.
,,Na ovu predstavu ima raznih reakcija. Ima komičnih momenata, pa je ljudima smješno. Predstava je interensantna i dinamična, pa im to preokupira pažnju, a sa druge strane je opet potresna. Baš sam večeras dobila komentar kako na kraju predstave ljudi nisu imali potrebu toliko da aplaudiraju, zbog toga što su bili ganuti i što su bili potrešeni istinom koju smo iznjeli na više momenata i na više načina“, dodala je.
Naša sagovornica tumači lik Erne, o kojoj kaže sledeće:
,,Erna je najbanalnije rečeno čistačica, ali zapravo žena koja je zarobljena u jednom svijetu koji je sputao i koji će uvijek uticati na nju. Negdje postoji potencijal za više, ali mašina u koju je uhvaćena, ne samo ona već većina ljudi srednje, obične i niže klase, ne pruža joj način da ga iskoristi. Ima mnogo snova, želja i potencijala, ali ne i prostora i mogućnosti da ih u potpunosti ostvari.“
Za nju kao studentkinju rad na ovoj predstavi bilo je dragocijeno iskustvo, a sam proces građenja lika bio je složen.
,,Bilo je jako interesantno i meni dragocijeno iskustvo raditi sa kolegama i rediteljkom, i to najviše cijenim od svega. Što se teme i komada tiče interesantan je jezik kojim je komad pisan i vrlo je neobično pristupiti tome. Prvo sam se pitala kako se glumi i kako se govore ove rečenice, kako izgovaram ja to kao žena, a ne tamo kao neki lik. Najveći zadatak za mene je bio protumačiti ovaj tekst na moj način, jer postoji tu mnogo toga ženskog, emotivnog i erotičnog. Sve je to napisano na jedan potresan način na kraju, a opet komičan“, rekla je ona.
U predstavi tri žene iz najnižeg sloja govore o velikim temama i o tome kako uspjevaju da se snađu u današnjem društvu, a Jelena nam je rekla kako ona vidi ženu i umjetnicu u Crnoj Gori:
,,Popularni stih ,,Umetnica mora biti zdrava“ nam govori koliko smo olako shvaćene i da smo pored interneta postali površni i da sve banalizujemo. To jeste neka izlizana priča, ali je istinita. Stavljeni smo u zadnji plan, umjesto da budemo cijenjeni zbog toga što jesmo. Prvenstveno pričam o ženi koja ima toliko uloga, a i umjetnici koja biva stvaraoc. Mislim da to nije prepoznato i što to kao društvo shvatamo olako. Čak i sebe uhvatim da kažem ona će to lako, ali neće, jer je toliko truda uloženo u to. I znam da nije lako, po sebi. Zato sebe korim kada druge žene shvatam olako i mislim da im je najlakše“, zaključila je ona.
Jelena je na master studijama na Cetnju u klasi profesora Branislava Mićunovića, a kako kaže, nada se da će ovo ljeto uspjeti malo odmoriti od radnih obaveza.