Goran Đurović: Bez lokalnih javnih emitera, kvalitet informisanja u Crnoj Gori ne može biti na zadovoljavajućem nivou

Svjetski dan slobode medija obilježava se danas 3. maja sa ciljem podizanja svijesti o važnosti medijskih sloboda i njenih temeljnih principa.

Povodom Svjetskog dana slobode medija gost našeg programa bio je direktor Media Centra Crne Gore, Goran Đurović.

Đurović je za naš radio kazao da iako istraživanje Reportera bez granica ukazuje na napredak, jer smo po tom istraživanju napredovali za 41 mjesto, stvarna slika slobode medija i kvalitete informisanja javnosti nije na adekvatnom nivou. Prema njegovim riječima stanje se pogoršava i nisu se desili nikakvi pomaci u pozitivnom smislu ni nakon poltičkih promjena:

• “Na to ukazuju i izvještaji Evropske komisije koji iz godine u godinu ukazuju na pogoršanje u određenim oblastima. Tome doprinosi i kašnjenje u izmjeni medijskih zakona zahvaljujući radu prethodne Vlade. Nadamo se i uradićemo sve kao Media centar da se ubrza proces donošenja izmjena medijskih zakona, koji bi mogli da budu dobra osnova za poboljšanje stanja u ovoj oblasti, ne samo kada je u pitanju kvalitet informisanja javnosti, nego i kada je u pitanju položaj novinara i zaštita novinarskih izvora, samoregulacija i svih problema koji ovdje predugo traju. Vidjećemo da li ćemo imati priliku da već do ljeta na javnoj raspravi, koja se očekuje makar vidimo kakav je kvalitet izmjena medijskih zakona I da li ćemo do kraja godine, kada je u pitanju rad Skupštine Crne Gore dočekati da se čuju i prahvate sugestije koje dolaze od udruženja novinara. To uključuje značajno poboljšanje položaja lokanih javnih emitera koji su danas ja bih rekao u sistemu najznačajniji segment informisanja javnosti o svim pitanjima koja su na lokalnom nivou značajna za građane. Dakle, bez lokalnih javnih emitera kvalitet informisanja u Crnoj Gori ne može biti na zadovoljavajućem nivou”.

On je istakao da novi Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama treba da donese novinu kada je u pitanju finansiranje, koje po njemu mora biti daleko izdašnije za lokalne javne emitere, ali i kada je u pitanju samostalnost u radu, što znači smanjen neprimjeren politički uticaj na lokalne javne emitere, kao i na RTCG.

• “U starom Zakonu o audiovizuelnim medijskim uslugama ali i Zakonu o medijima nije na kvalitetan način prepoznata važnost javnih emitera, pa ni lokalnih javnih emitera. To znači da je mnogo veća pažnja posvećena komercijalnim emiterima i uređivanju njihovog rada, nego kada je u pitanju rad lokalnih javnih emitera. Taj dio je posebno problematičan kada se tiče finansiranja, pa za razliku zakona o RTCG  kojim je definisan procenat budžeta Crne Gore, koji se usmjerava za finansiranje rada RTCG, mi takvu odredbu nismo imali kada su u pitanju lokalni javni emiteri. Nismo imali bilo kakvu sigurnost u finansiranju lokalnih javnih emitera i zahvaljujući, rekao bih mađioničarskim sposobnostima ljudi koji vode lokalne javne emitere, oni su uspjevali da opstanu i to veoma rijetko zahvaljujući podršci političkih partija na lokalnom nivou. Rijetke su Opštine koje su imale podršku lokalne vlasti i zahvaljujući umijeću tih ljudi koji su vodili lokalne medije, oni su opstali do danas, ali to više ne smije da bude slučaj i upravo je to ono što će se mjenjati kroz zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama”.

Đurović je naglasio da mi danas u sistemu nemamo uređeno djelovanje portala, internetskih publikacija koje su po njegovom mišljenju namjerno isključene iz Zakona o medijima i ne nalaze se u sferi elektronskih medija.

• “Na portalima u Crnoj Gori se ne vrši bilo kakva vrsta nadzora. Danas Agencija za elektronske medije nema nikakvu nadležnost da razmatra vrlo problematično informisanje javnosti preko pojedinih portala, internetskih publikacija što se kroz izmjene zakona o medijima i audiovizuelnim medijskim uslugama mora promjeniti. Vjerujem da će to biti značajna novina koja će omogućiti da se kao i kad je u pitanju rad drugih medija, vrši nadzor nad poštovanjem profesionalnih standarda ne bi li se kvalitet informisanja u Crnoj Gori poboljšao. Danas je to dosta haotično i loše, imate neprofesionalno ponašanje određenih portala, koji šire ne samo dezinformacije već i govor mržnje, koji je sve prisutniji u sferi javnog informisanja. To će biti novine, takođe ono što je važno kada su ova dva zakona u pitanju je i poboljšanje položaja samih novinara. Ukoliko se istraje na onome što je zahtjev Media centra i Sindikata, a to je pitanje učešća samih novinara u procesu donošenja odluke o izboru glavnog urednika u medijima, mislim da će to biti značajan iskorak da se približimo nekim slobodama koje već postoje kada je u pitanju region. Konkretno hrvatski Zakon o medijima se smatra jednim od najboljih u Evropi. Postoji težnja da se konačno učini više kada je u pitanju medijska regulativa, i da se na osnovu nje stvari počnu popravljati. Ono što će biti najveći izazov je da li će političke partije u Crnoj Gori, koje participiraju u Skupštini shvatiti koliku odgovornost imaju i koliko mora da se napravi promjena da bi se neprimjereni partijski uticaj na rad medija smanjio na mjeru, koja je podnošljiva. Ovo je pogotovo važno za javne emitere, za RTCG i lokalne javne emitere. Ono što je moja najveća zebnja je da li će sve političke partije u Parlamentu imati dovoljno svijesti i želje da se medijska scena popravi. Zapravo da urade ono što su pokušali da urade na korektan način kada je u pitanju Zakon o državnom u tužilaštvu i izbor novog tužilačkog Savjeta. Ista posvećenost i ozbiljnost nam treba i u svim ostalim procesima. Ne može se posvetiti veća pažnja oslobađanju partijskog uticaja kada je u pitanju pravosuđe, a da se radi potpuno suprotno kada su u pitanju mediji. Nadam se mnogo agresivnijem uključivanju Evropske unije u narednom periodu, kada su u pitanju medijske slobode i kvalitet informisanja. Pa ćemo za nekih godinu dana moći da se pohvalimo, kao što se danas potpuno opravdano političke partije hvale da su napravljeni pomaci u radu državnog tužilaštva. Ne bi smjelo da ima razlike u pristupu ako želimo neke rezultate.”

Na pitanje da li javnost u našoj zemlji dovoljno ukazuje na negativan uticaj širenja govora mržnje, direktor Media Centra je kazao da je nažalost zbog sve učestalijeg, javnost postala neosjetljiva na pojavu govora mržnje, ta da po njemu ne možemo očekivati da će doći do poboljšanja ukoliko institucije ne počnu da rade svoj posao onako kako treba:

• “To znači da na osnovu Zakona o medijima jedini ko u sistemu može da utiče da se takav vid komunikacije smanji je zapravo tužilaštvo. Samo ono može da pokrene postupke, koji treba da dovedu do spriječavanja širenja govora mržnje. To nije dovoljno, jer se tužilaštvo u ovom kapacitetu bavi drugim pitanjima i teško je očekivati da će odgovoriti na ovakav izazov onako kako je to zakonodavac zamislio. To je posljedica onoga što sam ranije kazao, da Agencija za elektronske medije ne vrši regulatornu ulogu kada su u pitanju mjesta sa kojih se najviše širi govor mržnje, a to su portali ne samo kroz tekstove već i komentare. Ta regulatorna uloga nije zakonom definisana na kvalitetan način i vjerujem da je to urađeno s namjerom. Zakon o elektronskim medijima je donesen 2016. a Zakon o medijima kojim su portali isključeni iz elektronskih medija 2020. u julu. To je bio jedan od posljednjih propisa koje je DPS tada donio, zajedno sa Zakonom o RTCG, kojim je došlo do pogoršanja uslova u kojima treba da rade komercijalni, ali i javni emiteri. Neophodna je edukacija u samom tužilaštvu, kako da poboljšaju svoju efikasnost kada je u pitanju spriječavanje govora mržnje, ali prije svega to je posao Agencije za elektronske medije koja mora na osnovu zakona dobiti ingerencije da zaustavlja širenje govora mržnje, pa i preko komentara koristeći zakonom date mogućnosti, a to je da čak oduzima odobrenje za emitovanje odnosno da oduzima dozvole za rad, licence onima koji krše pravila. Bilo da se radi o televizijama, radio stanicama ili internetskim publikacija, to mora biti nadležnost koja će u sistemu pripasti nekoj od institucija koje su zadužene za regulaciju medijskog tržišta”, podvukao je Đurović.

Glavna skupština Ujedinjenih nacija (UN) proglasila je 3. maj Svjetskim danom slobode medija 1993. godine, a obilježava se na godišnjicu Windhoeške deklaracije, izjave o principima slobodnih medija koju je sastavila grupa afričkih novinara 1991. godine u Windhoeku, u Namibiji, s jedinstvenom vizijom – zaštititi temeljna prava slobodne štampe.

Ovom deklaracijom se podrazumijeva nezavisnost u odnosu na političke, ekonomske i vladajuće strukture.

U posljednjih deset godina, u svijetu je ubijeno više stotina novinara. Prošle godine ubijeno je 47, a zatvoreno je više od 350 novinara.

Prema izvještaju Reportera bez granica, najvećem riziku su izloženi novinari koji prate oružane sukobe u svijetu, ali mnogo njih je ubijeno i izvan oružanih sukoba.