Ida Stipičić Jakšić: Dozvolim kamenu da bude ono što želi

Bijelo bračko zlato… hladan, opor kamen sa lijepog hrvatskog ostrva u rukama porodice Jakšić se već 115 godina oplemenjuje i priča, postaje mekan i podatan. Jakšići kamen imaju u venama i žive sa njim i od njega, a gošća emisije „Modni alibi“, Ida Stipičić Jakšić, je ovu dugu kamenorezačku tradiciju dodatno obogatila i omekšala svojim inovativnim umjetničkim rukopisom.

Kako i kada ste se medjusobno upoznali i zbližili, Vi i čuveni brački kamen ?

Zapravo, udajom. Moj suprug je nastavio da radi posao svog oca, došla sam ja pa smo krenuli zajedno u to stvaralaštvo. Podigli smo izradu kamena na viši nivo jer smo se školovali i dodali radu i umjetničku crtu. Ja sam, recimo, nakon Umjetničke škole u Splitu, studirala i na beogradskoj Akademiji primjenjenih umjetnosti, na odsjeku za tekstil. Zanimljivo je da smo i mi i naša djeca završili istu srednju školu u Splitu a čak nam je svima predavala ista profesorca.

Čime Vas je ovaj kamen zaveo ?

Brački kamen meni nikako nije sur i težak , već topao i mekan. Mi zapravo gradimo topao odnos. Kad se zaljubite u njega to i ne možete objasniti i on vam postaje sve. Imam osjećaj da je to oduvjek bilo tako. Čim sam se udala ušla sam u priču koja se zove kamen, krenula sa nakitom, suvenirima, potom i sa tekstilom i to traje i danas.

Koliko osluškujete oblik kamena, koliko ga poštujete i slijedite njegovu prirodu ?

Izuzetno poštujem kamen i više mi sam njegov oblik kaže kakva će biti moja kreacija nego što ja to unaprijed odredim. Jednostavno pustim kamen da bude ono što on hoće.

Brački kamen je služio za izradu reprezentativnih objekata širom svijeta: ulaz zgrade UN u New York-u, Dioklecijanova palata, Parlamenti u Beču i Budimpešti, a priča se i da je dijelom Bjela kuća u Vašingtonu takodje izgradjena od njega. To su činjenice koje obavezuju na poštovanje i uvažavanje ovog materijala .
Vi to godinama činite ali takodje i dosta eksperimentišete sa neobičnim novim materijalima baziranim na kamenu a u funkciji dizajna odjeće. Da li su počeci tog istraživanja vezani za saradnju sa velikom umjetnicom, Josipom Lisac ?

Da, ja sam kreirala dosta haljina za nju, za njene koncerte i scenske nastupe i one se odlikuju smjelošću i originalnošću. Uostalom, kao što je i njena umjetnost i sama njena ličnost. To su bile kreacije od metalne mreže, papira, ribarske mreže, aluminisjke folije. Na žalost, moje kamene haljine nisu bile radjene za Josipu, jer kamen proizvodi zvukove koji ometaju koncert. Posljednja haljina koju sam sa kćerkom kreirala i izradila za Josipu je oslikana jakim bojama i baš je reprezentativna, a zadnjih 10 godina više radim nakit za njene nastupe.

Kako se dolazilo do idejnog rješenja za njene scenske kostime ? Da li je Vaš dizajn lako uspio da isprati koncept njene muzike, interpretacije i njene autentične ličnosti ?

Ne toliko muziku koliko njenu ličnost, jer ona je zaista inspirativna kao ličnost. Naravno haljina se završavala dovoljno prije koncerta kako bi svoj scenski nastup mogla prilagoditi toj kreaciji i prosto se spojiti sa njom. Divno je raditi sa ovom vrsnom pjevačicom i mi saradjujemo već 30 godina Josipa je izuzetno zahvalna osoba za moj koncept mode i nikad se nije desilo da nije bila zadovoljna.

Vaša 30- to godišnja saradnja je svakako predstavljala jedan značajan, poseban dizajnerski koncept i eksperiment u modi, avangardu i inovaciju.  A takav eksperimentalan pristup je imao i Vaš nekadašnji autorski modni dogadjaj nazvan “ Odića moga krša“ kada ste haljine izradjivali čak i od biljaka. Kako je došlo do te ideje ?

Bilo je to davno kada smo u selu Donji Humac na Braču, gdje i živim, organizovali simpozijum kiparstva a ja sam i željela to povezati i sa modom. Pošto je ono što čini Brač – kamen i njegovo rastinje, odlučila sam da na izložbi skulptura koje su nastale tom prilikom prikažem i moje haljine koja sam izradila od bračkih trava- brnistre, kapra, kadulje, lavande i dr. Na taj način sam objedinila dva važna obilježja našeg otoka i mogu reći da mi je to jedna od najdražih revija jer je predstavljala eksperiment kako u materijalu korišćenim za izradu kreacija tako i u prezentaciji kolekcije i samoj koreografiji. I skoro svi mještani, a cijelo selo inače ima samo160 stanovnika, su pomagali u realizaciji dogadja, nosili stolice, postavljali scenu, rasvjetu i zaista je bilo divno.

Nije to bilo jedini put da ste koristili nove vrste materijala za izdradu umjetničkih modnih predmeta. Kako Vas je to silikon inspirisao za kreiranje ?

Nevjerovatno je kako mašta neprestano radi, čak i prilikom rutinskih stvari. Jednom prilikom, čisteći nakon radova majstora na izgradji naše kuće, naišla sam na silikonski kit istisnut iz tube i dugo se prstima igrala sa njim. Nakon tri godine sam se sjetila tog neobičnog osjećaja u rukama i odlučila da iskreiram nešto od silikona. Cijeli proces je trajao mjesecima dok nisam našla sistem izrade a onda sam napravila nekoliko haljina koje su odlično ispale. Na jednoj reviji u Zagrebu su mnogi mislili da su moje haljine od silikona zapravo napravljene od čipke.

Kojih se zanimljivih modnih dogadjaja na kojima ste učestvovali, još sjećate ?

Izdvojila bih reviju u Bolu na Braču u vrijeme kada je on postajao popularno turističko naselje sa puno turista koji su dosta vodili računa o ljepoti fizičkog izgleda, te je stoga bilo i puno primjenjene plastične hirurgije i silikona. Moj performans je uputio poruku o tome da prirodna ljepota ne moše biti nadmašena vještačkom a to sam prikazala igrom dominacije haljina od morskog žala, bijelog kamena i brnistre, nad onom izradjenom od silikona.

Poznati ste i po jedinstvenom spoju materijala u izrada nakita. Kako su se u vašoj viziji složili poludrago kamenje i srebro?

Tačno je da je to jedinstven spoj jer ne znam da netko radi i obradu kamena i srebra. Ja sam najprije počela sa obradom poludragog kamena i željela sam da od njega napravim nakit. Zato sam završila i kurs obrade srebra i sada radim tako što kupim veliki komad poludragog kamena, režem ga, brusim, poliram i mogu napraviti oblik kakav ja želim a ne kakav mi ga je neko drugi nametnuo gotovim proizvodom koji obično ima jednostavan i neinventivan oblik. Srebro mi tu služi da isprati oblik kamena.

Da li Vam kamen uzvraća istom pažnjom kojom ga i Vi obasipate ?

Kako da ne. To je uzajamna ljubav i neraskidiva veza i trajaće do kraja mog života, sve dok mogu da radim i stvaram.

Foto: Robert Barilla, CroModa, Galerija Jakšić