Galerija
Izbori 2022
„Zovem se Igor Đurica. Rođen sam u Nemačkoj, imam 50 godina i pre tačno devet godina smo odlčučili se, supruga i ja, na taj korak, da dođemo i da živimo ovede u Crnu Goru. Bavimo se turizmom, živimo u jako lepom okruženju i u suštini smo jako sretni. Taj potez povratka na ovo područje – nismo se pokajali i živimo jedan jako lep i opušten život“, kazao je za Radio Tivat i rubriku Putovanja dugogodišnji turistički radnik i bivši fudbaler Igor Đurica.
U Njemačkoj je završio osnovnu školu a nakon nje srednju zubotehničku. Otvorio je laboratoriju-ordinaciju koju povremeno posjećuje ali epicentrom života smatra Tivat odnosno Mrčevac i bavi se turizmom. Prvi susret sa našim gradom je bio sedamdesetih godina u vonom odmaralištu Župa:
„Pokojni baba i deda su redovno dolazili na kampiranje u Župu pa je to bio moj prvi susret sa regijom Boke. Roditelji su imali kuću u Rogoznici, malom mjestu između Šibenika i Splita. Zbog rata su došli ovdje, zamijenili kuću za Radoviće i tako došli do Luštice. Nisu se pokajali.“
Đurica naglašava važnost njemačkog tržišta za turizam Boke te da se mnoge, važne stvari dešavaju slučajno. Došli su u posjetu Igorovim roditeljima i odlučili da ostanu. Par koji se upoznao u Frankfurtu razvio novi poslovni model u Crnoj Gori, posebno u vrijeme Corone. Stigli su sa dva kofera i u početku unajmili stančić, potom započeli gradnju malog turističkog kompleksa s pet apartmana:
Kako piše njemački Frankfurter Rundšau : „ Kada Helga Haag i Igor Đurica pogledaju sa svoje terase, ugledaju prelijepi Bokokotorski zaliv. Ako se okrenete i pogledate gore, još uvijek možete vidjeti posljednje ostatke snijega na 1750 metara visokoj planini Lovćen.“ Njih dvoje sada žele iskoristiti činjenicu da se svijet rada u Njemačkoj promijenio tijekom pandemije, posebno onaj poslovni:
„Taj zapadni život više nije bio za nas. Shvatili smo da ima i nekih drugih lijepih stvari koje čoveku mogu da se dese odnosno da se bavimo turizmom. Zaključili smo to jako brzo zato što Crna Gora ima mnogo, mnogo i da prikaže i da pokaže turistima. Ovde se sve, u suštini svodi na letnji turizam a ja smatram da tako nije. Ima dosta sadržaja za turizam tokom cele sezone. Ta vrsta turizma kojim se mi bavimo je malo drugačiji, ima mnogo sadržaja: kajak ture, plovidba brodovima, jedrilicama, izleti (vinske ture). U suštini, Nemačko tržište je za nas jako interesantno i to je jedino tržište na kojem smo mi aktivni preko cele godine. Samo je pitanje sadržaja koji nudite. Prošla su ta vremena da gostu date ključ u ruke ali je za sopstveni biznis i marketing mnogo povoljnije i ozbiljnije kad mu ponudite više. To je bolje i za vas jer gost može da bira. To znači da gostu nudimo sadržaj tokom cijele sezone.“
Helga i Igor nisu bili toliko pogođeni koronom jer su neki stalni gosti ostali vjerni. Napravili su kućnu kancelariju za strane goste u mediteranskom podneblju pod crnogorskim suncem nekoliko mjeseci. Internet radi besprijekorno, opremljen mobilnim usmjerivačem čak i u kafiću na plaži. Njihova apartmanska kuća sa smještajem od 25 do 80 kvadrata za 50 do 120 eura po noći udaljena je samo pet minuta vožnje automobilom od aerodroma Tivat, sa koga se leti za Frankfurt kada Corona ne uzrokuje otkazivanja. Blizu su i aerodromi Podgorica i Dubrovnik:
„Želimo da prvenstveno osete duh Balkana, tradiciju, da osete kako ljudi žive. Crna Gora ima da pruži toliko jedinstvenih stvari. Ne pričam samo o obali mora sa Bokom kao specifičnim zalivom, jer se ostali dio obale ne razlikuje mnogo od hrvatske. Ljudi žele da vide planine, žele da vide more, unutrašnjost države, da vide kako ljudi žive. To pokušavamo da upakujemo u ponudu i prikažemo Crnu Goru kakva jeste.“
Igor Đurica tvrdi da avanturizam nosimo u sebi. Ili si avanturista ili nisi. Uvijek mu je bilo bitno da upozna kulturu jedne države, posmatra ljude kako žive, da uđe u njihov dom i vidi svakodnevnicu. A većina njegovih gostiju će proći kroz luksuznu destinaciju jednom ili dva puta ali ih zanima kako domaćin peče rakiju, suši pršut, da ga ugosti u svojoj kući. Sve su to stvari koje na Zapadu izumiru ili ih uopšte nema:
„Ja sam na svojim putovanjima uvek gledao da upoznam narod, ljude i sve ono što celinu čini takvom kakva jeste, bilo da je Azija, Južna Amerika, Evropa, Rusija…. Želeo sam da osetim duh tih ljudi, njihova razmišljanja, toleranciju, svakodnevne kompromise. To je prava slika jedne nacije. Nama Balkancima je sličan mediteranski narod i pitao sam se zašto je to tako? Prvenstveno je to klima, način života a Italija, Španija, Portugal – to su nacije koje su nama jako bliske. Sunce, temperature i leto mnogo utiču na način života. Skandinavci odnosno severnjaci imaju sasvim drugačiji ritam života a ritam života utiče na način života.“
Njemačka je država koja turistima itekako ima šta da ponudi. Igor je proputovao od Sjevernog mora do Alpa. Zemlja sa više od 10 hiljada gradova ima bogatu istorijsku i kulturnu baštinu, prirodne ljepote, ukusnu gastronomiju, nudi pregršt sadržaja i atrakcija:
„Ja mislim da Nemci uopšte ne znaju koliko im je lepa ta država, šta sve ima da se vidi počevši od planina do nacionalnih parkova, bilo da je to Švarcvald, Aušvic, Istočna Njemačka koja je na neki način slična nama, ljudi su nam slični. Onda gradovi: Berlin, Minhen, Frankfurt u kojima živi puno naših ljudi, pa veličanstvena jezera. Ima mnogo da se vidi; pojedini gradovi su naseljeni pretežno azijskim stanovništvom, u Ofenbahu i Frankfurtu živi mnogo ljudi sa Balkana, u nekim delovima grada pretežno su Grci ili Turci. Sve se to u suštini svodi na činjenicu da su ljudi (kao i moji roditelji) došli u Nemačku zbog „korice hleba“ pa ostali.“
Na globalnom nivou, duže od dvije godine, korona negativno utiče na turističku djelatnost posebno najposjećenijih evropskih zemalja Španije, Italije, Portugala, Grčke. Mnogi su se pitali šta i kako dalje ali život nas uči da kroz svaku krizu koju prođemo ojačamo, svaka kriza je mogućnost za neku drugu orijentaciju:
„U našem slučaju, šta smo odradili? Situacija u Nemačkoj jeste takva da poslovođe odnosno vlasnici firmi, radnicima dozvoljavaju da rade od kuće. Pokazalo se da ljudi rade mnogo efektivnije a prema najnovijim studijama rade čak i više pa sam se zapitao kako da to ja lično iskoristim. Osnovali smo program koji se zove book your home office. Ovdje, u Tivtu, ljudima nudimo smještaj na duži period jer je njima svejedno odakle rade – iz Crne Gore, Tivta, Frankfurta ili sa Grenlanda. Bitno mu je da ima stabilan internet, put od aerodroma do ofisa bude kratak a mi tu privilegiju imamo. Gost može u toku jednog dana otputovati na sastanak i vratiti se. To se pokazalo dobro. Za vreme epidemije smo imali četiri porodice koje su se zatekle u Crnoj Gori. Ja mislim da je to najbolji put da čovek izađe iz krize i kompenzuje sve što nije imao leti.“
Prema njegovom mišljenju, za Crnu Goru je turizam najvažnija privredna grana. Jer, turizam nije samo onaj što izdaje apartmane nego i piljar što prodaje voće i povrće, zidar, taksista, trgovac. Sve „vuče“ na turizam u koji treba da se ulaže.
„Saradnja sa TO Tivat je jako dobra. Gledamo da pomognemo koliko god možemo. Prije korone smo kao gosti bili pozvani na turistički sajam u Študgardu, najveći potrošački sajam u Evropi. Prezentovali smo Tivat na najbolji mogući način i ovim putem zahvaljujem ljudima koji su se zalagali. Imamo nekoliko zajedničkih projekata a svakome će biti dobro ako je meni dobro. I obrnuto“, poručio je Igor Đurica.
