Rade 5

IZ MOG UGLA: Koncert Rada Šerbedžije

 

Piše: Andrija Petković

 

Kada u moru kiča i šunda ostanete prosto zasljepljeni bar trenutnim udarom ljepote u umjetnosti i dugo razmišljate o onome „ što Vas je snašlo“ i kad poput grogiranog boksera opijeni sjajem pozornice lutate od jedne do druge pore vašeg tijela – onda ste sigurno bili svjedok nečeg vrijednog, nečeg gotovo Božanskog ili bar nadljudskog. Dugo poslije koncerta Rada Šerbedžije na Ljetnjoj pozornici u Kotoru, tijelom je odzvanjao aplauz posvećen velikom majstoru. I odzvanja još, baš poput njegovog glasa…

Plijenio je Šerbedžija duhovitošću i šarmom, čitav val emocija zapljusnuo je publiku… Od suza do smjeha i nazad vodio nas je u toj dvočasovnoj predstavi, za koju bi pisac ovih redova volio da je mogla potrajati vječno. Da miris i ukus zadovoljstva skupljen u ustima, srcu i duši bude sastavni dio svakodnevnice, a ne samo trenutni sjaj jednog bisera pored kojeg bižuterija samo za čas poblijedi.
„Zajdi, zajdi jasno sonce…“, „Do posljednjeg daha“, „ Tiho noći moje zlato spava“ i naravno neizbježna „Barbara“ samo su neke od maestralnih interpretacija maestralnog umjetnika. Ova ostvarenja svoju nesumnjivu i emotivnu i umjetničku vrijednost nose i imaju same po sebi. Ono što im je naš Rade dao jeste ta doza nesavršenosti, koja ih je u stvari i napravila savršenim. Nevjerovatan je bio taj njegov odnos sa publikom dok je sa nama razgovarao, dok je sa nama koketirao… Zvuk polomljene čaše, uz recitaciju o Belom Bori (njegovom velikom prijatelju Bekimu Fehmijuu) kao da je u trenutku predstavljao i ton upozorenja za sve one koji su zalutali na nekim svojim životnim pozornicama. I baš poput nesrećnog Bekima, traže neki svoj put… „Đelem, Đelem“…
Rade Šerbedžija obojao je nečiju mladost, nečiju starost… Samo su mu brada i kosa posjedili, a u duši još uvijek živi onaj vječni mladić, kojem duboko urezane bore na čelu pokazuju da mu nikad ništa nije bilo svejedno… Ni kad su „ ubili jedan grad“, ni kad je on jedinstvenom pojavom osvojio kotorsku publiku. Ne dajte se… Ni Rade, ni Ines…