MIR 2

Jedan dan za mir

Međunarodni dan mira obilježava se danas, 21. septembra. Članice Ujedinjenih nacija usvojile su 1981.deklaraciju o obilježavanju tog dana,što je prvi put organizovano 1982, trećeg četvrtka u septembru, kako je bilo do 2001. godine.
Generalna skupština UN, posebnom rezolucijom 2001. godine proglasila je Međunarodni dan mira – 21. septembar i obavezala svijet da toga dana u godini bar misli o miru i da ga obilježi raznim skupovima, manifestacijama, marševima mira i koncertima.

„Neka mir prevlada na Zemlji, bar jedan dan mira i nenasilja“ – tako glasi univerzalna poruka 21. septembra, Međunarodnog dana mira, a sve zemlje i narodi pozvani su rezolucijom da slave mir i daju doprinos da on zavlada svetom.

Zvuk zvona i minut ćutanja tačno u podne postali su tradicija u zgradi UN u Njujorku.
Zvono mira je 1954. godine UN poklonilo Udruženje UN iz Japana, a izliveno je od novčića koje su skupila djeca iz 60 zemalja.

Povodom Dana mira, Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA danas od 11- 12 sati organizuje stajanje u Kotoru, ispred vrata grada, kada će dijeliti poruke mira.
„Živimo u vremenu u kojem je sve više različitih vidova nasilja i u kom se stradanje i patnja ljudi povećava. Svjedokinje smo rezultata ideologije da se mir postiže ratom. Proizvode se nova ratišta a primirja i mir je sve teže uspostaviti. Sjetimo se Avganistana, Irana, Libije, Ukrajine, Sirije… Zbog toga su milioni ljudi prisiljeni da traže spas u bezbjednim zemljama Evrope“, kaže se u saopštenju ove organizacije.
Iz Anime pozivaju građane i građanke da se danas sjete svih žrtava rata, kriminala i nekažnjenih zločina, kao i posledica odluka kriminalizovanih i korumpiranih režima po mir u zajednici i da preuzmu odgovornost za mir i pruže solidarnu pomoć svim žrtvama rata i nasilja. Aktivistkinje podsjećaju:
„ Sjetimo se Jugoslavije i posledica koje još uvijek snosimo. Dobro je ovog dana sjetiti se važnosti očuvanja mira pred „istorijske“ izbore u Crnoj Gori za koje je kampanja krenula radikalizacijom razlika i ostrašćenim pristupom koji svjedoči o nasilnom diskursu partija i vjerskih vođa bez odgovornosti za rečeno i učinjeno.“