Petar Handžis – kapetan bojnog broda, autor 8 romana i nagrađen baštovan

Petar Handžis, kapetan bojnog broda u penziji, bavi se pisanjem, autor je osam romana, voli prirodu i lijepe pejzaže, bavi se hortikulturom. Trenutno čeka da mu se objavi i novi roman, ovog puta autobiografski , jer su dosadašnji bili sa istorijsko- ljubavnom tematikom. Otac, Evangelis Handžis Blagoje, mu je ostavio u amanet obavezu da piše o egzodusu i Golgoti Egejskih Makedonaca . Grci su nam zabranili upotrebu maternjeg jezika i promijenili ime našem narodu i to je ono što nas boli i o čemu sam morao da pišem“, rekao je u našem programu gospodin Handžis.“ A da bi omekšao ovu tešku temu, isprepletao sam je sa ljubavlju“.

Petar Handžis u svojim romanima zagovara suživot, zajedništvo i multietnički sklad na Balkanu, inače punom velikog antagonizama medju narodima koji velike sile koriste a Balkan im dođe moneta za potkusurivanje . Njegovi romani govore o alternativnim stazama opstajanja i izbjegavanja olovnih balkanskih kiša , pričaju i o nostalgiji za selom Rakita na sjeveru Grčke, čije su ime 1926. Grci promjenili u Olipijas jer, navodno, odatle potiče majka Aleksandra Makedonskog .

To naše selo ima puno doktora nauka, generala i admirala čuo sam i da je general Vesli Klark, komandant NATO-a u bobardovanju Jugoslavije, takodje iz našeg sela. O tome ću pisati u svom novom romanu. “

Gost Radio Tivta je i veliki esteta , voli cvijeće i zelenilo a ovih dana dobio je nagradu „Turistički cvijet“ za najljepše uređeno dvorište.

Prvo treba napraviti širi ambijent za cvijeće i drveće i to od kamena, jer Mediteran ne trpi vještačke materijale a moje međe, aleje i staze moraju biti u skladu. Sve smo osmislili sami, ja i moja supruga, koja na žalost više nije među nama. Inače, ova naša parcela je bila sva u divljim kupinama i lovoru ali mi smo je  vrlo brzo lijepo uredili. Parcela nije bila ravna, već stepenasta i to je bilo dobro za moje planove, jer ja ne volim nikakvu monotoniju pa ni u konfiguraciji terena. Skoro sve sam sredio u vrtu, jedino mi još fali voda koja teče i imam jedan mali prostor gdje ću napravit mali vodopad sa rasvjetom u boji. 

Biljke doživljavam kao svako živo biće, jer one se rađaju, rastu, sazrijevaju, stare, venu. Imaju karakter i posebne potrebe. Treba dobro poznavati hortikulturu da biste bili uspješni baštovan i ja sam se dobro snabdio informacijama. U bašti je 14 cikas palmi, bogumile i brojne cvjetnice, a imam i svoj rasad. Tu su i gardenija, Lijepi Jovo, vodenka, petunija, prkos, maćuhice ili dan i noć i mogu reći da sam 60-tih godina ove ljubičice ja prvi proizvodio u Tivtu.

U dvorištu je naravno i trava jer bez nje je cvijeće, što se kaže, kao siročad . Tek sa travom kao podlogom, ono dolazi do izražaja. A iza ovog vrta imam i voćnjak i o svemu tome treba brinuti . Mada je sve to ipak više zadovoljstvo nego obaveza, jer nema ljepšeg osjećanja nego kad ujutru sa balkona , uz kafu, uživate u pogledu na plodove svoga rada“, zadovoljno završava ovu priču, Petar Handžis.