ljubavnici

Kolarini zadovoljni prvim igranjem u Tivtu

Prvo gostovanje pozorišta “Kolarin” iz Dubrovnika sinoć u Tivtu publika Centra za kulturu primila je veoma lijepo. Odigrana predstava “Vjera iznenada” po tekstu Marka Bruerevića u režiji Paola Tišljarića, zaslužnog i za scenografiju i izbor muzike, poslednja je u produkciji ove kazališne družine, koja se okupila prije 6 godina sa željom da njeguje stari dubrovački govor . U ime trupe, posjetioce je pozdravila Darija Mikulandra, koja je izrazila nadu da sinoćnja posjeta Tivtu neće biti i poslednja.

Mikulandra je, nakon spuštanja zavjese, svoje zadovoljstvo podjelila u razgovoru sa nama:

mlade u belom“Drago mi je što smo prvi put u Tivtu. Publika je reagirala kako treba. Mislim da su shvatili i poruku predstave i da su uživali s Kolarinima. Ovo nam je peta predstava za odrasle, a radili smo i dosta predstava za djecu, božićnih, prigodnih, skečeva i raznih manifestacija. Premijera ove predstave bila nam je pred ljeto, malo je drugačija od ostalih. To je tekst iz 17. vijeka, stari dubrovački, arhaični govor, sa puno riječi, koje ni ljudi u Dubrovniku više ne razumiju. To je najarhaičniji tekst, na koji smo do sada naišli i rečenice su dosta složene drugačije nego obično, tako da nije bilo jednostavno savladati tekst, ali mislim da publika koja nas vidi može osjetit ljepotu i čar tog govora, koji seže sve negdje do Marina Držića.”

Glavna glumica, Jelica Čučević – Gospođa Zora, inače dugogodišnja turistička radnica, za Radio kaže:
“Bilo nam je divno, baš smo oduševljeni! Nije nam prvi put u Crnoj Gori, ali dočekali smo i Tivat i divno su nas sa Pometomprimili. Zahvaljujemo na gostoprimstvu i oduševljeni smo vašim Centrom i dvoranom, stvarno je jako lijepa i kvalitetna. U svakom slučaju, uvijek se veselimo doć tu, zato jer je ustvari jedna od glavnih odrednica naše kazališne družine baš njegovanje tog starog dubrovačkog govora, koji je pomalo i zaboravljen, a drago nam je kad dođemo u Boku, jer vidimo da dobro reagira. Publika prepoznaje te riječi, jer je vjerojatno jako puno njih, koje su se i tu govorile, a koje su isto tako zaboravljene. Sama ova franćezarija, koju je napisao Marko Bruerević, čiji je otac radio u Dubrovniku kao francuski konzul ima i dosta elemenata Držićevih djela i odrednica, koje su prepoznatljive za to vrijeme. Ona je ispričana na malo drugačiji način, sa dosta baroknog uticaja i sa notom modernog pristupa, čemu je kriv naš mladi reditelj iz Zagreba. Rad sa njim je bio dosta intenzivan i u manje od mjesec smo spremili predstavu!”
Na sceni smo vidjeli osam od petnaestak Kolarina, različitih profesija, a uzrasta od 18-70 godina.

Kolarin slikaAidi Makiedo, zdravstvenoj radnici, puno znači što je članica i suosnivačica Kolarina: “Mi smo doista jedna raznolika grupa ljudi, a ljubav prema teatru nam je nekakav ispušni ventil. Poslije posla, poslije obitelji… tu praznimo i punimo baterije. Ja sam u ovoj predstavi, barem po meni, dobila najveći izazov, jer sam dobila ulogu muškarca i to Pometa (gazda Kristo) i ja sam zahvalna našem reditelju Tišljariću na tome. Imamo problema sa muškim glumcima, pa smo u početku tražili predstave sa ženskim likovima. Kad smo počeli rad na ovoj predstavi, u šali sam rekla reditelju da mi može dat mušku ulogu i zaista sam je dobila. Bilo je posebno zahtjevno, ali mislim da sam uradila ulogu kako treba, iako sam po prvi put igrala muški lik, bio je to zaista jedan veliki izazov… Ali, što god mi se ponudi, ja ću od gusta odigrati!”
Amateri iz Dubrovnika, zaljubljeni u teatar više i od nekih profesionalaca rado će nam doći ponovo sa nekom novom predstavom, koju sa veseljem iščekuju. Kako nemaju ni svoj prostor, sugrađani im pomažu na razne načine, prepoznajući njihovu dobru energiju i posvećenost, a od ljetos sarađuju i sa Dubrovačkim ljetnim igrama, što ih čini posebno ponosnim.