Ova obitelj poznata je iz notarskih isprava još u ranim godinama XIV. stoljeća. Njoj pripada već poznati Luka de Pelegrina koji je 1444. godine vodio spor s Crnoplaćanima koji su ga tužili jer im je uskraćivap napasanje stoke i sječu drva tamo gdje su to činili 300 godina unazad.

Ovo je jedna od značajnijih kotorskih obitelji. Poznat je Andrija Paltašić, nezaobilazno ime vezano za razvoj kulture Boke kotorske. Rođen je u Kotoru sredinom XV. stoljeća (možda između 1440. i 1450.), a umro je u prvim desetljećima XVI. stoljeća. Godine 1989. pronađen je u Državnome arhivu u Veneciji prvi arhivski dokument koji neposredno govori o tiskarskoj aktivnosti Andrije Paltašića Kotoranina, i to u svezi s jednim sporom koji je Andrija vodio protiv svoga ortaka. Riječi dr. Miloša Miloševića: ,,Otkrivanje takvog dokumenta poslije toliko stoljeća, osjećamo kao pravo naučno i kulturno slavlje...“ – kazuju o izuzetnoj osobi tiskara Paltašića, koji je prvi među južnim Slavenima, po vremenu javljanja, tijekom 22 godine tiskarskog rada u Veneciji (1477.-1499.) izdao 40 sadržajno značajnih inkunabula majstorskoga umjetničkog dometa.

Palačom Grubonja u Kotoru naziva se sjeverni dio stambene zgrade u sjeveroistočnom kutu gradske jezgre Kotora, blizu sjevernih gradskih vrata kroz koja se izlazi na most preko rijeke Škurde. Kako je to u literaturi zabilježeno, palača je pripadala obitelji Grubonja koja se možda doselila iz Zadra, s obzirom da se tamo javlja u XII. i XIII. stoljeću. U notarskim spisima Istorijskoga arhiva u Kotoru prezime te obitelji javlja se u XV. stoljeću. Na glavnom pročelju palače, ispod reljefne ploče s Kristovim monogramom IHS, nalazi se reljef za koji se smatra da je grb, odnosno amblem stare gradske ljekarne, koja se kao kotorska zdravstvena institucija spominje već 1326. godine.

Godine 1330. notarski spis spominje Ivana Glavatija koji pred notarom priznaje da je od Nikole majstora Tomaza (Thomasi) primio 30 perpera koje mu je dužan vratiti do dana Velike Gospe u kolovozu. Isti Ivan Glavati te 1331. godine ( kada otac Tomazo više nije živ) prodaje svoje vinograde na Prčanju sa zemljištem, rasadnikom i svime što mu pripada, a što graniči s jedne strane s vinogradima Nikole Glavato, a s druge, pak, strane s morskom obalom. Taj posjed prodaje Iliji Zaguriju iz Bara za 600 križnih perpera. Ističemo da je i danas na Prčanju poznat lokalitet Glavati i da je ta obitelj živjela u Prčanju.

Ova je obitelj je u Kotoru već u XIV. stoljeću, a došla je u Kotor iz Bara.

Ova plemićka obitelj neobična prezimena jedna je od najstarijih u Kotoru. Već smo je spominjali u kontekstu podataka o drugim plemićkim obiteljima i o njihovim međusobnim imovinskim odnosima.
Prvi spomen prezimena Mekša u I. notarskoj knjizi nalazi se u spisu od 9. srpnja 1326. godine u kojemu se Marinus Mechsca(!) pojavljuje kao ,,auditor“ u notarskom uredu u komu se rješava pravni predmet, pored suca, svjedoka i, naravno, zainteresiranih strana u sporu. Bezbroj je takvih spisa.

Ova kotorska plemićka obitelj također ima svoje tragove u arhivskim dokumentima XIV. stoljeća. Prezime varira od oblika Jacane, Jacagna i Jacogna: ovaj treći oblik nalazimo u dosad objavljenoj literaturi, a za ostale – Jacana i Jacagna nismo sigurni da se identificiraju sa spomenutom obitelji Jakonja.

Do danas je u Kotoru sačuvana palača ove srednjevjekovne plemićke obitelji. Palača je iz razdoblja baroka, a u XIV. stoljeću, skoro na istom mjestu, bila je kuća obitelji Vrakjen, za koju je rečeno da se nalazi blizu ,,portele“ malih vrata za bacanje smeća u more ispred sadašnjeg Centra za kulturu u Kotoru.

Kako nalazimo dalje u ispravama, u početku XVIII. stoljeća obitelji Pima i Paskvali pojavljuju se kao jedna obitelj pod dvojnim prezimenom tj. Paskvali- Pima. Prezime je nastalo, kako se dalo vidjeti, i iz bračne veze Paskvali – Pima. Sinovi Jakova Paskvali pok. Nikole 1772. godine dobili su po majčinoj liniji nasljedstvo Pima. Godinama ranije Josip Paskvali bio je oženjen djevojkom iz kuće Pima. Dvojno prezime nije bilo rijetko u Kotoru, rado se uzimalo i prezime sa ženine strane ako je obitelj bila bogata i moćna. Tako su nastale obitelji Drago-Buća, Burović-Zmajević i dr.

Ova kotorska obitelj se javlja u notarskim spisima već u XIV. stoljeću. Na temelju arhivskih podataka moglo bi se reći da se dobrostojeća obitelj Pima održala u Kotoru do kraja XVIII. stoljeća.Palača Pima u Kotoru reprezentativna je građevina s kraja XVII. stoljeća. U biti je renesansna, a rese je i barokni detalji, kao i odlike iz romaničkoga i gotičkoga razdoblja na otvorima prozora na starijim zidovima palače. U XX. su stoljeću izvršene na promjene na zgradi u smislu doziđivanja. Danas je u vlasništvu kotorske obitelji Lazarević.