Lucija Šerbedžija: Moramo naći ventil kao zaštitu od burnog vremena

„Ja ovu predstavu gledam kao jedno zanimljivo istraživanje, jednu opomenu, da čovjek treba osluškivati i vjerovati i instiktima i prepustiti se“ kaže za naš radio Lucija Šerbedžija koja je glumila u sinoćnjoj predstavi „Bakhe“ izvedenoj na Ljetnjoj pozornici u Tivtu, kao prva takmičarska predstava „Purgatorija“.

Kazalište „Ulysses“ i Zagrebačko kazalište mladih predstavilo se sa zanimljivom predstavom po Euripidovom tekstu i u režiji Lenke Udovički., uz jasnu feminističku poruku.

 “Psiholog i psihijatar Stanko Matačić održao je sa nama kratke časove iz psihoanalize ličnosti, razvoja ličnosti. Sve je osmišljeno kao klasične Euripidove Bakhe u korespodenciji sa današnjim vremenom. Polazimo od toga da svako od nas ima i Donizijsko i Pentejevsko. Racio tu postoji, ali ono što na čini ljudskim bićima je to upravo ono Dionizijski u nama. Potreba da se opustimo, potreba za strašću, za unutrašnjim instiktima da se prepustimo. Naravno, idealno je kada je u svakom čovjeku balans toga, kada ni jedno ni drugo ne prevladava.

Danas se događa jedna prirodna selekcija među ljudima. Čovjek se mora odlučiti na koji način će naći taj ispustni ventil i zaštitu od svijeta u kojem živi. Od politilke do finansijske situacije. Pogovo u našim zemljama i u našem poslu. Koji je to ventil? Da ide u šumu, pročita dobru literaturu ili da popije dvije tri litre vina. Da se zaštiti od burnog vremena i stresnog, gdje mnogi žive pod kreditima. Jako puno ljudi radi previše. Desnica jača posvuda. Ne prepoznajemo svog susjeda. I svi imamo svoju potrebu za oazom.

Ja ovu predstavu gledam kao jedno zanimljivo istraživanje, jednu opomenu, da čovjek treba osluškivati i vjerovati i instiktima i prepustiti se. Da ponekad treba prkositi zakonima i normama da bi preživjeli.

Mi mnogo volimo ovu pozornicu u Tivtu. Ja sam davno bila ovdje i dobila sam nagradu. Lijepo iskustvo. Tivat mi je strašno simpatičan. Ova scena je predivna. Jedino se mora voditi računa o akustici.

Pozorišni festivali su nam neophodni, vrlo su nam neophodni. Tu se sreću ljudi sa različitih prostora, razmjenjuju iskustva, gleda se nešto drugačije, postavljaju se neka pitanja. Ili jednostavno da se ljudi opuste“ – kaže Lucija Šerbedžija