Sa promocije knjige Mirasa Martinovica.jpg 1.jpg 2

Martinović održao književno veče u Rožajama

U organizaciji rožajskog Centra za kulturu, a u okviru tradicionalne manifestacije „Sepetembarski dani kulture“, u Rožajama je održano autorsko veče Miraša Martinovića. O djelu ovog osobenog crnogorskog pisca, akcentujući posebno njegov antički korpus knjiga, govorili su mr Aleksandra Vuković i književnik Safet Hadrović – Vrbički.

Iističući osobenost ovog djela mr Aleksandra Vuković je naglasila da su Martinovićeve knjige kao informatori, kao leksikoni a onda poslije toga i jedna čista umjetnost.

      „Miraševe knjige će biti nezaobilazne kada se budu radile velike enciklopedije, rječnici. On sa kamena, Duklje, napuštenog, slomljenog, zaboravljenog grada vraća žilu kucavicu gradu koji je nekada živio, koji se tako moćno držao, koji je prestižno na kraju prozvao vjekove i na kome mi danas možemo da baštinimo svoju priču o svojoj državi. Dakle kad udjete u tu pustolinu na koju su ljudi zaboravili, presijecajući je prugom kao da su namjerno htjeli da uzdrmaju to tijelo moćne države. Tu se vidi nemarnost i odnos naš prema tradiciji i baštini. Kad udjete u taj prostor i vidite ga tako pustog, pa onda kad uzmete Miraševe knjige, pred vama se pojavi grad sa svim živim ličnostima. On dinamikom stihova koje iščitava sa tih stećaka i stalno unosi i tiska jednostavno vam budi cilj o identitetskoj vertikali zemlje u kojoj živimo o kojoj pišemo i koja vam daje takvu silinu i moćnost mastila u pero. Martinovć je tako znalački upotrijebio taj materijal a ujedno i jedan od rijetkih koji ga nije zloupotrijebio. Zbog toga su brojne naše priče i nesporazumi koji su više kulturne nego nacionalne prirode u tumačenju naše baštine. Zbog toga kad nemam vremena i kada mi se čini da je to posljednje što mogu učiniti, pratim Martinovića na njegovim putevima, jer su to pravo izabrani putevi, putevi koji se biraju iz one najunutrašnjije potrebe našega duha da se putuje kroz vrijeme i njegovom horizontalom odakle izvlačimo prave zaključke koji će nas dovesti do nečega što je sržno iskustvo sjećanja. To je jedan pošten odabir onoga što će biti tematski okvir i ono što će biti zvijezda vodilja u stvaralaštvu. Martinović nas uvijek iznenadi baš onda kada mislimo da on iz tih perivoja antike ne može više reći niti se snaći, on nas demantuje i pojavi se novim sadržajima, iskustvima i drugačijim čitanjem. Zbog toga mu dugujemo mnogo više nego što smo svjesni. Martinović je svjestan šta radi za državu i njenu kulturu i baš zbog te svjesnosti nonšalantno se odnosi prema svome i tudjem djelu“, kazala je mr Aleksandra Vuković.

     -Kada se; ne samo u odbranim krugovima koji se bave književnošću kao svojim životnim pozivom – kako na prostorima Balkana – tako i šire, pomene ime Miraš Martinović, svakom onom kojemu je stalo do šireg ograzovanja i sticanja jače kulture, jasno je da je riječ o jednom velikom i samosvojnom književnom imenu, sa jasno izgrađenim stilom i specifičnim jezikom kakav je darivan samo rijetkima, onima koji ostavljaju dublje tragove u vremenu i kulturi koju to vrijeme ostavlja za sobom kao neuništivu vrijednost, rekao je Safet Hadrović Vbički.
     -Imao je sreću da u svojim najboljim godinama odabere mjesto svog života, da već decenijama živi na obali mora; a more je vječno kao i vrijeme, kao što je voda sam život. Ono ne poznaje vrijeme od juče i vrijeme koje se zove sjutra. Ono je sama datost koja kroz šum svojih talasa – onima koji znaju da slušaju i čuju – prenosi priče od iskona.
Krajnje svjestan činjenica koje svjedoče da živimo u sedmom vremenu; vremenu cvjetanja svih poroka i zala koje poznaje historija ljudskog roda, kada je samo rijetkima dato da se izdvoje iz mase, da otkriju i slijede svoj put, da se u traganju za mudrošću uzdignu iznad blata ljudskog ništavila, da iz bezdane tame vremena, iz tamnih sjenki zaborava, otkriju i izvuku bisernu školjku skrivenih mudrosti, da sa nje otresu nataloženu viševjekovnu prašinu, i da je kao kakav dragulj čistu iznesu na svijetlost dana, jedan je od onih rijetkih koji je imao tu sreću da se na vrijeme izdvoji, da otkrije i slijedi svoj put u potrazi za svojim mitom o trešnji, da se sašaptava sa istorijom, da čuje glasove iz kamena, da otkrije svoj put za Povratak u Aleksandriju, jeste naš večerašnji gost, književnik Miraš Martinović.
Ta čudesna knjiga: Povratak u Aleksandriju, je; kako po svojoj formi – tako i po svom sadržaju, po temama koje obrađuje, drugačija, jača, vrednija, od na hiljade drugih knjiga koje razni samizdati i izdavači objavljuju zadnjih godina, knjiga koje niču kao pečurke poslije kiše, a čiji vijek trajanja ostaje nezapažen. Ova knjiga je svojevrsna antologija ljudske kulture, ljudskog trajanja, zaključio je Hadrović.
Odlomke iz Martinovićevog djela nadahnuto je čitao Mirza Luboder, a medijator večeri je bila Gordana Ganić.