konjic s

Umjetnička fascinacija gizdavim morskim konjićem

Elegantan, prozračan, čudesno lijep Hippocampus, Morski konjić, stanovnik mora nesvakidašnjeg oblika, očarao je prije puno godina našu gošću, umjetnicu Sandra Djurbuzović i ta fascinacija njime ne prestaje ni dan danas. Prenijela se na ljubitelje originalnih umjetničkih predmeta i suvenira i širi dalje društvenim mrežama.

Ja nisam smišljeno ušla u ovu priču, naprosto se to desilo. Kad se vratim unazad u moj prošli slikarski rad i stvaralaštvo, na večini slika je upravo on, morski konjić, priča za naš program ova Budvanka koja se bavi vajarstvom, digitalnim slikarstvom, ilustracijama i fotografijom:

„Ušla sam u svijet umjetnosti kada sam se takmičila u vajanju na pijesku, koje je na nivou ondašnje Jugoslavije, organizovala beogradska dnevna novina „Politika“ i to na Adi Ciganliji. Tada sam zavoljela skulpturu, posebno sitnu plastiku. Morski konjić kao inspiracija je došao možda kao nešto što je prirodni nastavak mojih podsvjesnih želja. Izradjivala sam ih ranije od žice, pored svih mojih predhodnih radova, ukrasnih predmeta, ali mi je uvjek bilo najteže da njih odradim. Možda zato nastavljam da se okušavam u oblikovanju ovog divnog bića„.

Forma, boje, šarm kojim se hipokampus kreće morskim prostranstvima, činjenica da mužjaci radjaju potomke, dugo vremena opsjedaju Sandrino stvaralaštvo:

Ništa ljepše se ne može zamisliti od tog prekrasnog, otmenog, gizdavog morskog stvora. On postoji u našim morima i okeanima u četrdesetak varijanti, u veličinama od 2 do 40 cm i u najneobičnijim bojama. Bila sam prosto fascinirana tim oblicima i koloritom, njegovim šarmantnim ljubavnim plesom koje izvodi, a posebno činjenicom da je ovo čudesno biće jedino na našem zemaljskom šaru koje ima privilegiju, da kao muška jedinka, radja. I to ne jednog, nego po nekoliko hiljada potomaka„.

Kažu da ove figurice sojim vlasnicima kojih je najviše van Crne Gore, donose sreću i prenose tople emocije prisutne prilikom njihove izrade, a takodje pričaju priče iz zemlje porijekla.

Kad ih oblikujem, unosim ogromnu emociju i ljubav, ta energija se valjda negdje prenosi i osjeća, objašnjava ova umjetnica.“ Čini mi se da moj morski konjić, kada se kupi, svojim vlasnicima dalje emituje tu energiju, plijeni i zrači, isijava ljubav a to je upravo i njegova misija. Nema kontinenta na kojem se moji konjići ne nalaze. Radim ih od gline, žice i postamenta od kamena koji je sa naših plaža, tako da gdje god da ode, on odnosi mali komad naše zemlje i širi priču o nama„.

Sandra je svom morskom konjiću nadjenula lijepo ime:

On se jednostavno nije mogao drugačije zvati nego onako kako sam mu ja odredila, Mali princ, zapravo u isto vrijeme je i Mala princeza, jer je on oblik i jednog i drugog bića. Onako lijep,elegantan, prozračan, sa krunicom na glavi i gizdavom grivom, prosto je morao da se tako nazove„.

A poruka koju ova gizdava Sandrina figurica nosi je slična onoj koju šalje istoimeni Egziperijev junak, da je ljubav smisao našeg postojanja a samo se srcem jasno i dobro vidi.