Nataša Kovačević- Green Home: Pomor ribe siguran, postoji i opasnost od zemljotresa

Uplovljavanje prvog seizmološkog broda kompanije Energean u teritorijalne vode naše zemlje najavljeno je za 1.novembar. NVO Green Home, koja je i ranije predvodila aktivnosti u cilju informisanja građana o mogućim posljedicama odluke Vlade Crne Gore, odnosno Ministarstva ekonomije, da dozvole ispitivanje i eventualnu eksploataciju fosilnih goriva iz crnogorskog podmorja, i sada poziva građane da se uključe, da svi skupa na neki način vršimo monitoring uticaja ispitivanja na morski ekosistem.

Već i sama ispitivanja potencijalnih nalazišta fosilnih goriva mogu dovesti do cijelog niza ekoloških incidenata, ali i indukovanih zemljotresa, s obzirom da se blokovi za ispitivanje nalaze u veoma trusnom području, tvrdi Nataša Kovačević iz NVO Green Home.

„Za sve nas je prilično iznenađenje da 1.novembra treba da uplovi brod, koji sa sobom nosi zvučne topove za istraživanje ugljovodonika, odnosno nafte i gasa u našem podmorju. Ni građani, ni stručna javnost nisu sigurni kakve će to posljedice izazvati u našem malom, zatvorenom moru, koje je važno i s aspekta razvoja turizma, i sa aspekta ribarstva, ali svakako i morskog biodiverziteta i ekosistema“- zabrinuto ističe Kovačevićeva.

„Mi nemamo dovoljno podataka što je to što se nalazi u našem moru i koje to potencijalne vrijednosti nosi sa sobom, zbog čega nećemo imati ni jasnu predstavu, ukoliko dođe do posljedica, što ćemo mi zapravo da izgubimo. Ono što jeste sigurno i što pokazuje međunarodna praksa je da će, kada je riječ o ribarstvu, sigurno doći do velikih posljedica. Objašnjenja radi, zvučni topovi koji se puštaju na svakih deset minuta sa glavnoga broda na zvučna ogledala, koja su na užetima na razdaljini od sedam i više kilometara, proizvode zvučno zagađenje jačine 250-260 dB, koje izaziva oštećenja kod morskih sisara- mehanička oštećenja zvučnog aparata, poremećaje balansa. Ovakvo zagađenje uništava riblju mlađ, desetkuje cijela jata ribe. Utiče na ekosistem- na cijeli lanac ishrane kod životinja, pa posljedično i kod čovjeka. “

Green Home je i ranije, prije nego što je donesena konačna odluka o dodjeli koncesija, ukazivao na brojne rizike ulaska u ovakav projekat. Međutim, svi ti podaci i iskustvo drugih zemalja nisu bili dovoljni našim donosiocima odluka da u ekološkoj državi Crnoj Gori ne dozvole ispitivanja i eventualnu eksploataciju fosilnih goriva.  Takođe, nadležne institucije se nisu pobrinule da informišu građane na sve moguće rizike.

„Na žalost, nije. Smatra se da bi ekonomska dobit mogla biti ovolika ili onolika.  Sve te analize nisu adekvatne, nisu rađene na pravi način iz prostog razloga što mi ne znamo koje su to količine nafte. Između ostalog, veoma malo se govorilo o seizmološkim uticajima. Mi znamo da je ovo područje trusno. Samim zvučnim topovima i radom seizmološkog broda može doći do indukovanih zemljotresa. To su pojave koje nisu strane drugim zemljama, kao što je Norveška i sve ostale zemlje koje su radile istraživanje nafte i gasa u moru. Ni ekonomska istraživanja nisu rađena na odgovarajući način, ne znamo kako će to uticati na naš turizam. Doći će evidentno i do podizanja sedimenata, čime će onaj naš slogan Wild Beauty pasti u morsku vodu, koja više neće biti kristalno čista, bar za neki vremenski period. Mi sada možemo samo da pretpostavljamo kako bi sve to moglo da se završi“- zabrinuto konstatuje Nataša Kovačević.

Oil spills – environmental issues and concepts 

Kovačević smatra neshvatljivim da se u državi, koja živi od turizma, ulazi u projeke koji mogu izazvati čitav niz ekoloških efekata koji bi mogli pogubno da utiču na interesovanje za posjetu i boravak na Crnogorskom primorju, koje sada najviše privlači goste upravo prirodnim ljepotama i čistim morem.

„Građani uopšte nisu bili pitani kada se odlučivalo da li uopšte da se uđe u istraživanje nafte i gasa iz podmorja. Mi već 27 godina pokušavamo da budemo ekološka država, da radimo na sloganu Divlja ljepota, da razvijamo turizam, u čemu se dosta i uspjelo. 90 posto noćenja se ostvaruje upravo na crnogorskoj obali, a oko 30 posto profita u BDP ostvaruje se od turizma, zbog čega on predstavlja glavnu privrednu granu koju trenutno ima Crna Gora. Sada radimo nešto što je dijametralno suprotno. Ukoliko se ispostavi da tu postoji neka količina nafte ili gasa, o čemu mi u ovom trenutku ništa ne znamo, biće postavljene naftne platforme. Ja polazim od sebe- ne bih voljela nikada da plivam u blizini naftnih platformi. O ribarstvu da i ne govorimo.

I bez velikih hazarda, samo uslijed ispitivanja podmorja, te eventualnog instaliranja i upotrebe naftnih platformi, u more se oslobađaju različita toksična hemijska jedinjenja, isplake, radioaktivni materijali. Bez obzira na sve predostrožnosti, samo dio tog materijala je moguće sakupiti, dok će sitne krhotine, štetni i radiokativni gasovi, svakako biti oslobođeni u more.

Kovačević smatra da ulazimo u veoma rizične procese, nemajući kapaciteta da ih kontrolišemo. „U pitanju je složen tehnološki proces, koji mi do sada nismo radili. Kako ćemo mi to da kontrolišemo? Sa kojom opremom? Sa kojim ljudstvom? U slučaju neke havarije, šta će uslijediti? Ovo jesu pitanja koja su ugovorom odgovornost investitora. Ali, pogledajte bilo koje područje, gdje je došlo do ekoloških incidenata uslijed izlivanja fosilnih goriva, poput Golfskog zaliva ili delte Nigera- možete da vidite da tamo nastala ekološka oštećenja nikada nisu sanirana na adekvatan način. Obale nisu ponovo zaživjele, niti su se ekosistemi vratili u pređašnje stanje.  Zapravo, ni u jednoj situaciji gdje je došlo do hazarda, to se nije desilo na pravi način“.

Ulazak Crne Gore u ovakve projekte zorna je slika koliko se razvoj naše zemlje promišlja ili ne promišlja na održivim osnovama. Jedno od rješenja u korist kompatibilnosti ovakve orjentacije sa turizmom, kao osnovnom ekonomskom granom, koje je za vizuelni uticaj eventulanog montiranja naftnih platformi na samo 3 km od obale ponudilo Ministarstvo ekonomije bilo je i da se platforme mogu ukrasiti šarenim lampicama, te kao takve predstavljati svojevrsnu turističku atrakciju. „Cijela Studija strateške procjene uticaja na životnu sredinu i druge razvojne faktore  rađena je sa jednakom neozbiljnošću. Veliki prostor je dat populističkim i sitnim detaljima, koji bi mogli na oko da umire građanina. Međutim, i prosječno informisanom građaninu je već dovoljno jasno da Crna Gora nije stekla takva iskustva, stručnost i kapacitete da bismo mogli raditi na nafti i gasu. Mi ne znamo što to zapravo znači za našu zemlju. Postoje druge privredne grane, koje, takve kakve jesu, pokušavaju da sarađuju u nekom drugom smjeru. Ovo sigurno jeste projekat koji će, u slučaju da bilo što krene pogrešno, značajno negativno uticati na sve lokalne zajednice u obalnom području.“

Vodeći pregovore sa ribarskim udruženjima, kojima im nudi plaćanje nadoknade štete koja će nastupiti, i sam investitor priznaje da se očekuje da će i sama istraživanja negativno uticati na riblji fond. Nude im mjesečne nadoknade od 250 eura za izgubljenu dobit od ribolova, na što ribari, smatrajući da je to premalo, ne pristaju.

Za naftne platforme koje će eventualno biti instalirane u crnogorskim teritorijalnim vodama minimalna udaljenost od obale definisana je na 3 km. To ne bi bili prvi sistemi za eksploataciju fosilnih goriva u Jadranskom moru. Nataša Kovačević objašnjava:  „Ono što treba da shvatimo da su sve te platforme instalirane 70-tih godina, one se više ne rade. Posljednja istraživanja fosilnih goriva u Jadranu su vršena 2003.godine. Više se ne rade, jer postoji generalna misija Evrope i svijeta da idemo ka smanjenju upotrebe fosilnih goriva, kako bismo do 2050.godine došli do potpunog ukidanja. A mi? Bez obzira što smo potpisnici čuvenog Pariskog sporazuma, sada idemo u potpuno novi projekat eksploatacije fosilnih goriva. To govori o našoj ozbiljnosti i posvećenosti međunarodnim trendovima, svjetskim standardima, obavezama koje smo preuzeli u borbi protiv klimatskih promjena i svih negativnih pojava, poput efekta staklene bašte uslijed upotrebe fosilnih goriva. Osim što smo neodgovorni prema međunarodnoj zajednici, neodgovorni smo i prema svemu onome što se do sada razvijalo u regionu. Neodgovorni smo i prema samima sebi. Ako je ekološka država vezana za održivi turizam, organsku poljoprivredu, zelenu energiju, odakle odjednom naftne platforme i druga mega infrastrukturna rješenja koje su u suprotnosti sa mudrim promišljanjem i razvojem?!“

Suštinski, instraživanja koja nam se spremaju od 1.novembra ne možemo spriječiti, ali bismo eventualno, na osnovu posljedica koje se pokažu tokom tih aktivnosti, a mi smo kao građani pozvani da vršimo monitoring i dijelimo informacije, mogli spriječiti buduća instraživanja i moguće postavljanje naftnih platformi, poručuju iz Green Home.

„U suštini, bilo bi dobro da možemo da spriječimo ulazak samog seizmološkog broda. Možda bi mogli ribari i druga udruženja sa plovilima da se udruže i da urade nešto po tom pitanju. Mene je, na žalost, moje iskustvo naučilo da smo mi, kao građani, uvijek više učili na posljedicama koje su već bile proizvedene. Takvi smo i kao država, ali posebno kao građani. Vidite primjer sa malim hidroelektranama- nekoliko njih je napravljeno i tek kad smo vidjeli negativne posljedice, građani su stali u odbranu svoje rijeke, svog resursa. Imam utisak da bi slično moglo da se desi i sa ovim projektom. Ukoliko dođe do jednog ciklusa istraživanja, koji traje 30 dana, kada građani vide kako to utiče na njih i njihov život, vjerujemo da će i tada stati u odbranu prirodnog resursa. Ali, sigurno je da će za neke vrste, za riblji fond, za jedan dio biodiverziteta tada već biti kasno.  Mi pokušavamo da preduprijedimo to, da ne dolazimo u situaciju da se učimo na posljedicama, ali bojim se da smo u ovoj situaciji zakasnili. “

Zato i pozivaju građane da, ukoliko dođe do ispitivanja, pokušamo da prikupimo dovoljno informacija o tome da li je i koliko vrsta uginulo, šta se desilo sa sedimentima, da li je tih dana bilo manje izlova ribe, sve ono što bi bilo relevantno kako bismo napravili prvu analizu posljedica takvih aktivnosti u našem moru.  „Možemo samo da se nadamo da neće biti hazarda, ali teško da će kontrolni mehanizmi, koji su vrlo nemušti i generalni, u tome nešto pomoći. Možemo da se nadamo da neće biti zemljotresa, koji će biti indukovani ovim aktivnostima. U igri su i brojni drugi rizici, od redovnih isplaka koje se koriste, preko balastnih voda, transporta otpanih, toksičnih i radioaktivnih materijala koji nastaju iz procesa istraživanja, radona koji se oslobađa. To mi ne možemo da kontrolišemo. Kad kažem mi, mislim na javne institucije. To je nešto što je ostavljeno investitoru da on to sam organizuje. U dokumentima lijepo stoji da je on to dužan. Međutim, u stvarnosti, ono što nas najviše interesuje i brine su upravo posljedice koje će nas pogoditi“, podsjeća Nataša na činjenicu da je krupnom kapitalu opstavljeno na savjest da raspolaže budućnošću naše djece.

„Mi razumijemo da je država nespremna, razumijemo da nema kapaciteta. Ali, ne razumijemo da se u takvoj situaciji i bez valjanih osnovnih podataka ovakav resurs daje na korišćenje. To su ipak naša zajednička dobra kao što su pokoljenja koja će doći iza nas naša zajednička djeca. Mi njima treba da ostavimo more i rijeke i sve druge prirodne resurse onakvima kakve smo ih zatekli.  Za ovaj projekat vjerujem da će u veoma bliskoj budućnosti biti velika sramota za Crnu Goru i sve one koji su za njega dali zeleno svjetlo,“ zaključuje Kovačević.