Galerija
Izbori 2022
Nedelja bez ekrana obiljažava se svake godine u prvoj nedelji maja. Ove godine obilježava se od 2. do 8. maja pa je to odličan povod da govorimo o uticaju ekrana na rani razvoj djeteta. Koji su to faktori koji utiču na rani razvoj svakog djeteta, pitali smo logopedicu JPU Bambi, Ljubomirku Mikulandru.
„Rano djetinjstvo je doba izuzetnog fizičkog, socijalno-emocionalnog, govorno-jezičkog i kognitivnog razvoja. Razvoj djeteta odvija se istovremeno u raznim oblastima i brojni faktori utiču na djetetov razvoj i dostizanje punog potencijala. Najvažniji faktori su stimulacija razvoja, podsticajna i negujuća sredina za dijete, dobra ishrana, lične karakteristike i osobine djeteta, preko genetike do okruženja koje smo već pomenuli. Što se tiče okruženja djeteta svakako treba sagledati moć ekrana kada govorimo o uticajima na rani razvoj.
U poslijednje vrijeme istraživanja, ali i naša iskustva iz prakse govore o ogromnom, ne velikom, nego ogromnom povećanju broja djece sa kašnjenjima i teškoćama u razvoju. Kada govorimo o razvojnim smetnjama to su prvenstveno govorno- jezička odstupanja i poremećaji pažnje“- istakla je logopedica.
O mogućim uzrocima kašnjenja u razvoju, Mikulandra kaže:
„Svako dijete ima svoj tempo razvoja i u jednom trenutku može da prednjači u odnosu na vršnjake u jednoj oblasti, ali istovremeno može da kasni u drugoj. U razgovoru sa roditeljima pri uzimanju anamnestičkih podataka kada tražimo uzroke kašnjenja vrlo često dobijamo pozitivne odgovore, odnosno ne pronalazimo uzroke na pitanja vezana za genetiku, tok trudnoće, porođaj i postporođajni razvoj. Međutim na pitanje „ Koliko vaše dijete provodi vrijemena ispred ekrana“ dobijemo odgovore poput „ Dosta“ ili „ Par sati“. Tu otkrivamo uzrok kašnjenja“.
foto optometrija.net
Najvažnije pitanje koje se nadovezuje na ovu priču jeste, da li djeci uopšte treba ekran?
„Djeca do treće godine ne bi trebalo da provode vrijeme ispred ekrana ne samo zbog govorno- jezičkog razvoja, nego sveobuhvatnog razvoja djeteta. Period do treće godine je najbitniji i najosetljiviji period za razvoj djece. U tom periodu djeca uče kroz igru, pokret, gledanjem, slušanjem i istraživanjem. Tada je za razvoj vrlo važan „model“ iz okruženja što svakako nije ekran“-naglašava Mikulandra.
Djeca danas odrastaju u svijetu koji se mnogo razlikuje od svijeta od prije nekih dvadeset godina. Klikere, salvete, lastiš zamenili su ekrani, miševi i tastature. Kako to sve utiče na dječiji razvoj?
„Onog trenutka kada roditelj djetetu od 6. mjeseci, godinu dana ili starijem da telefon da bi se umirilo, možda dobija par minuta mira, ali gubi mnogo toga ukoliko to ponavlja iznova i iznova. Dijete koje nema vremensku kontrolu nad gledanjem sadržaja na telefonu, tabletu ili televiziji dobija jedan prestimulišući sadržaj koji ga „opija“ odnosno djetetov mozak dobija veliku količinu informacija koje ne može tom brzinom obraditi sa jedne strane, a sa druge strane luči se oksitocin, hormon koji je odgovoran za zadovoljstvo. Pa tako uslijed prevelike količine oksitocina svaki sledeći put djetetu je potrebno još stimulusa da bi osjetilo „wow“ efekat. Isti taj „wow“ efekat dijete dobije i kada uspije da složi slagalicu ili poređa kulu prvi put, ali ne u toj mjeri i onda takvo zadovoljstvo nije dovoljno pa dijete onda postaje nezainteresovano za igre i igračke, a samim tim uskraćeno je i za učenje jer se dijete razvija stičući znanja i vještine istraživanjem i igranjem.
foto djecjamozgalica.com
Posmatranje slika na ekranu čini dijete pasivnim posmatračem. U tom trenutku dijete ima neprirodno vizuelno iskustvo, pošto se slike smenjuju mnogo većom brzinom nego što je moguće u realnom svijetu, što ometa povezivanje neurona u sinapse, a što je znamo najvažnija aktivnost mozga u razvoju“.
Mikulandra navodi da su posljedice prekomjerne upotrebe kašnjenje govorno- jezičkog razvoja, poremećaj pažnje, poremećaj ponašanja, neodazivanje na ime, teže uspostavljanje socijalne interakcije, slabije razvijena gruba i fina motorika, nezainteresovanost za okolinu, poremećaj senzorne integracije ( npr. dijete koje gleda u ekran dok jede ne osjeća ukus i teksturu hrane jer je mozak zauzet nečim drugim).
Koje su preporuke i na kome je odgovornost?
„Odgovornost je na roditeljima, starateljima koji su obavezni da stvore stimulativno okruženje i time utiču na razvoj djeteta u svim domenima ( fizički, socio-emocionalni, govorno – jezički i kognitivni). Roditelj ili staratelj treba da usmjeri dijete na druge oblike zabave kao što su: pokret, igra, istraživanje prirodne sredine, da ga stimuliše zajedničkom pažnjom i toplom emocijom. Da bi dijete progovorilo neophodna je dvosmjerna komunikacija ( sto gledajući ekrane djeca nemaju), potrebno je da mu se obraćamo i imenujemo aktivnosti koje radimo sa njim, da podržavamo različite zvukove životinja i predmeta, pokreta i glasova. Treba imenovati ono na čemu se zadržava pažnja, podsticati razumijevanje naloga, kombinovati kratke riječi, govoriti jasno i razgovetno. Govor se uči imitacijom i zato je bitno da dijete bude usmjereno na nas, naše riječi“- objašnjava Mikulandra.
Ona dodaje da su preporuke da djeca do treće godine ne bi smjela da provode vrijeme gledajući sadržaje na ekranima, a kod starije djece sjedanje i gledanje ekrana limitirati na 1-2 sata dnevno, s tim da ukupno vrijeme provedeno ispred ekrana ne bude odjednom, a da vrijeme provedno u igri, parku, dvorištu bude duplo veće.
