Objašnjenje etimologije riječi blȉtva i pantigâna

U rubrici „Leksički Vremeplov“ JU Gradska biblioteka Tivat ove subote donosi objašnjenje nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi blȉtva i pantigâna, istikao je glavni urednik izdanja Miomir Abović.

Riječ blȉtva posuđena je iz latinskog blitum „loboda, vrsta spanaća“, što je posuđenica iz grčkog βλίτον. Leksem blȉtva nalazimo i u nekim drugim slavenskim jezicima, npr. u slovenačkom blȋtva i ukrajinskom блитва. Nastavak –va u B/CG/H/S jeziku pokazuje da se ova riječ u slavenskom prilagodila deklinaciji imenicâ ženskog roda koje su u dalekoj prošlosti našeg jezika u nominativu jednine završavale na –y, a u genitivu jednine na –ъve (baš kao i *mrьky “mrkva”, *smoky “smokva”). Stariji oblici poput bȉtva (posvjedočeno u XVI stoljeću kod dubrovačkih pisacâ) nastali su pod uticajem romanskih odrazâ lat. bēta „blitva, cvekla“.

Leksem pantigâna (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika „pacov“, „štakor“) vodi porijeklo od italijanskog „pantegana“ (furlansko „pantiane“). To italijansko „pantegana“ i furlansko „pantiane“ zapravo su poimeničeni pridjevi nastali od pridjeva pŏntĭcus dodavanjem na osnovu istog sufiksa –ānus. Tako je smisao riječi pantigâna zapravo „miš sa Ponta“; Pont je oblast na obali Crnog mora, na sjeveroistoku današnje Turske, odakle su pacovi trgovačkim brodovima dolazili u Evropu.

Sa objašnjenjem etimologije nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma, vidimo se iduće subote- poručuje Abović.

LITERATURA:

Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.

Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.