Obrazovanje je garant uspjeha

Ljuljeta Baljaj Vučković je jezička asistentica u kancelariji za pitanje Roma i Egipćana pri osnovnoj školi Drago Milović. Gostujući u Radio suncobranu istakla je značaj obrazovanja i školskog i predškolskog a da nakon pet godina postojanja, rezultat rada kancelarije  govori o njenoj opravdanosti:

“Imamo 90 učenika koji pohađaju nastavu u osnovnoj školi, a važno je reći da je podjednak broj dječaka i djevojčica, po 45. Imamo i 7 srednješkolaca i naša najveća radost su mališani u vrtiću “Bambi”. Do juna ih je bilo 22 a od septembra će biti 25. Kolega Džafer Brahimi i ja dajemo neke ideje jer smo ipak na terenu u direktnoj komunikaciji sa roditeljima, učenicima pa za rješavanje određenih problema veliku pomoć imamo od Sekretarijata za mlade, sport i socijalna pitanja”.

Gospođa Baljaj Vučković ističe da je najponosnija na veliki broj djevojčica koje se školuju i time ruše stereotip po kome su žene Romkinje i Egipćanke u najvećem broju neobrazovane.

“Moram pohvaliti rad naše kancelarije jer preko nje mnogi roditelji mi dolaze i pričaju o problemima na koje nailaze. Onda ja to prosledim Centru za socijalni rad tako da tu imamo dobru saradnju. Na taj način ih edukujem da je upravo to veza sa Centrom. Ako ne mogu tamo otići i ispričati problem, onda mogu doći kod nas, reći o čemu se radi pa ćemo mi dalje proslediti tu stvar. Tako mogu sami sebi pomoći. Djevojčice su jako pristupačne i žele da razgovaraju a ono na čemu naj više radimo jeste problem izostanka iz škole. Imamo dobar odnos sa nastavnicima koji nam prijavljuju izostanak a mi reagujemo tako što pozivamo roditelje, razgovaramo, pokušavamo saznati razlog izostanka. Pretežno, to počinje oko VI razreda, 12-13 godina, kada treba uticati na svijest roditelja da i djevojčice trebaju da idu u školu, da se obrazuju. Moram se pohvaliti da i tu imamo veliki uspjeh jer smo više puta reagovali”.

I ona sama se suočavala sa stereotipima jer su joj roditelji imali slična razmišljanja kada su djevojčice u pitanju i smatrali da joj je dovoljna osnovna škola i da ne treba dalje da se školuje:

Našla sam rješenje na neki način. Sama sam se finansirala radeći sezonske poslove da bih završila školu. U međuvremenu, moji roditelji su uvidjeli da sam upravu, da je to dobra stvar. Njihovo mišljenje je vjerovatno bilo nasleđeno ali sam se uspjela izboriti sa time da završim školu. Možda je pomogla moja upornost da završim školu i otvorenost u komunikaciji. Za sve ovo motiviše me to što vidim kako žive Egipćanke i Romkinje, kavi su njihovi uslovi za život i kakve poteškoće imaju a odgajaju djecu sa kojima radim i koje zajedno stimulišemo da nastave školovanje. Vjerujte, moj doprinos koliki je toliki je ali me čini sretnijom i hrabrijom da nastavim dalje”.

Prema poslednjem popisu u Crnoj Gori živi 8.305 pripadnika romske i egipćanske populacije, a više od 48 odsto su žene. Nije se lako suprotstaviti tradiciji svog naroda, nerazumijevanju okoline, hrabro ići naprijed i mijenjati kontekst u kojem se živi. Ljuljeta je to uspjela.