Održana prezentacija o kulturi lijepog govora

Nakon radionice kreativnog pisanja kao i radionice retorike, Dječiji savez Tivta je završio i sa trećom po redu obukom za tivatske školarce, čija je prezentacija održana sinoć u Gradskoj biblioteci. Riječ je o radionici “Kultura lijepog govora” koja se, pod mentorstvom profesorice Andrijane Bulatović, održavala tokom proteklih mjesec i po dana u kancelariji Dječijeg saveza.

Na prezentaciji su učestvovali gimanzijalci SMŠ Mladost”: Emilija Samardžić, Marija Drakulović, Fjodor Kvaša, Nikola Slovnikar, Nora Griner, Tanja Stanišić i Miljana Bujišić . Oni su , govoreći na različite teme poput : mediji i mladi, savremeni obrazovni sistem, nasilje, uticaj interneta na mlade, pokazali kako su ovladali vještinom lijepog govora i javnim nastupom.

Cilj nam je bio da učenike prvog razreda gimnazije SMŠ Mladost malo više osposobimo u oblasti kulture govora, lijepoj vještini koja je svima nama potrebna a sve je manje upražnjavamo, na našu veliku žalost”, kaže Andrijana Bulatović, profesorica komunikologije u SMŠ Mladost i mentorica ove radionice.

Sve se kretalo ka tome da se razvije vještina lijepog govora, da se spoznaju sposobnosti i moć kvalitetne i lijepe komunikacije i samokulture izražavanja i mislim da smo u tome zajednički uspjeli.
Kao magistar filoloških nauka sam sprovodila istraživanja po školama i slušala djecu kako govore na malom i velikom odmoru, ne samo zvanično u učionicama.Evidentno je da djaci mnogo drugačije i slabije govore u neformalnim situacijama, jedni sa drugima, na ulici, u porodici. To je jedan dosta osiromašen jezik, kao da je riječ o nekoj ekonomičnosti jer oni žele da sve rade brže, da im bude lakše, skraćuju jezik, skraćuju riječi, manje čitaju.

Još u osnovnoj školi oni spoznaju da se nestandarni jezik i jezički oblici razlikuju od standardnog a samo oni malobrojni zainteresovani i motivisani učenici pokušavaju da dopru do same suštine i ljepote govora, do ljepote usmjene i pisane riječi. Većina njih ne želi tako nešto i to im je gubitak vremena jer, kao što rekoh, žele da sve dobijaju na gotovo, da sve manje razmišljaju, da manje čitaju, a dijete koje čita je dijete koje razmišlja”, zaključuje Bulatović.