PAULINA, PERINOVIĆ, RICO

PAULINA (Paulina)
U Kragujevu, u predjelu Dumidrana, 1626. godine nalazio se posjed – zemljište sa zidanom kućicom. Blizu toga lokaliteta (na Račici) imali su posjed braća Bizanti. Taj posjed u Kragujevu imao je don Frano Paulina; pretpostavljamo da ga je držao u korist crkve . U namjeri prodaje, don Frano Paulina je izabrao svoje procjenitelje zemljišta, a od strane Bizantija izašli su na teren don Tripun i Luka, braća Bizanti. Sve su provjerili (i procijenili) – zemljište, a posebice zidanu kućicu na tom terenu(et specialmente la caseta in esso costrutta di muro). Pretpostavljamo da je kompleks ljetnikovca Bizanti na Račici ipak ranije izgrađen jer se brojna kotorska prezimena vezuju za lokalitet Račicu: Bizanti, Ivoleo, Paulina (u nekim spisima Paulini)i dr.
Godine 1649. Marjan Ivoleo i Frano Paltašić, kao oporučni upravitelji ostavštine pok. Stjepana Paulinija, došli su u općinski ured kako bi Regimentu dali na uvid i ovjeru inventar robe, namještaja, novca i dragocjenosti pok. Pauline radi izvršenja poruke; Paulinine nasljednice- Marija udovica pok. Frana Ivolea i Ana, supruga Marjana Ivolea, kao i upravitelji ostavštine, dužni su bili dati prisegu u roku od 8 dana da u inventaru nije ništa bilo izostavljeno. U bilježnici (librettu) spomenutih upravitelja zapisane su nekretnine pok. Pauline: teren u Dumidranu zvan Pančić (Panchich), dijelom neobrađen, a dijelom namijenjen za usjev, na kojemu su masline; zatim zemljište u Mrčevcu pod vinogradom i s nekoliko stabala maslina pod nazivom So(l)datovo; pa zemljište, isto u Mrčevcu, pod nazivom Babaljina (Babaglina) s nekoliko maslina; još jedan vinograd zvan Starina s kućom u suhomeđi i nekoliko stabala maslina; a u istom je selu još jedno zemljište, vinograd naziva Veliki trap (Trappo grande) sa stablima maslina; vinograd zvan Stijepovina s kućom u suhomeđi i maslinovim stablima; drugi vinograd zvan Agata s nekolicinom maslina i komadom zemljišta za usjev iznad vinograda; komad polja zvano Glavica s ostatkom za sijanje; zemljište iznad crkve sv. Petra, dijelom spremno za usjeve, dijelom neobradivo; i još zemljišta Cosiestre, Grab i Bielilla u Kotorskom polju (Pian di Cattaro) itd. Nekoliko dana kasnije, 21. travnja, u kući Marjana Ivolea, nasljednice pok. Stjepana Pauline (Paulini)- Marija udovica pok. Frana Ivolea i Ana, supruga Marjana Ivolea, za sebe i za maloljetnu djecu Marjana Ivolea potvrđuju točnost inventara ostavštine.

PERINOVIĆ (Perinovich)
Perinovići, konti, imali su posjed u Gradiošnici. To se da zaključiti iz dokumenta od 24. ožujka 1794. godine, kojim se Tivćani Niko Krstov, Pero Ilin i Tripo Lukov, svi Tripovići, svojevoljno odriču vlasništva nad zemljištem u Gradiošnici koje je s donje strane, kako se ističe, graničilo sa zemljom kontea Đura (conte Zorzi) Perinovića; s gornje strane graničilo je s vlasništvom Joza Ivova i Ilije Markićevog, oba Stanišića (Stanissich). S jedne strane im je bila rijeka Gradiošnica, a s druge već spomenuti Stanišići. Tripovići su napustili zemlju jer se nisu mogli ni na koji način izboriti sa stalnih poplavljivanjima potoka.

RICO (Rizzo)
Dana 25. listopada 1662. godine procjenjuje se vinograd u predjelu Sv. Roka u Tivtu, iznad kojega je 18 malih (mladih) maslinovih stabala i 3 velika stabla; posjed čini kuća građena u suhomeđi, pižuli, zidani pilastri, stol od kamene ploče, počuo (bunar) plitkoga dna, temelji male četvrtaste kule površine šest hvata i vrt. Posjed graniči s Franom Vrakjenom s gornje, s morskom obalom s donje strane; s jedne od bočnih strana graniči s posjedom crkve sv. Franje, a s druge s posjedom redovnika istoimena samostana. Po sredini spomenutog vinograda je čestica pod lozom, čestica ledine i tri masline u vlasništvu Luke Brajkovića iz Lastve. Procjenitelji Ivan Bolica pok. Vicka i Vicko Paskvali pok. Matije pozvani su od strane monsinjora don Damjana Rica i fratra Josipa Kasalijeria (Giuseppe Cassalieri) kao jedne strane i upravitelja imanja(zao-stavštine?) Simoneti kao druge strane. Imanje je procijenjeno, reklo bi se, u cilju razgraničavanja vrijednosti pojedinačnih vlasnika. Notarska isprava iz 1664. godine baca malo više svjetla na sadržaj prethodno navedenoga dokumenta. Naime, Frano Rico, čiji je posjed u predjelu Sv. Roka već opisan, umro je 1664. godine i za sobom je ostavio maloljetnu djecu. Njegov brat- don Damjan Rico i Josip Kazalieri (Giuseppe Casalieri) kao tutori maloljetne djece zahtijevaju da se izvrši temeljan premjer i procjena Franovoga imanja (con ogni dilligenza pertigato). Zato su na imanju istovremeno i upravitelji ostavštine Simonetti kako bi nazočili premjeru i utvrđivanju prava vlasnika. Sam vinograd površine 13 kvadranjola procijenjen je na 540 dukata, a maslinove mladice, temelji od kule i kućica na 60 dukata.
Notarski spis iz 1728. godine sadrži lokalitet pod nazivom Kukuljina (Cucuglina) u Mrčevcu. Na tom su posjedu u to vrijeme Paulina Drago Rizzo i Matija pok. Nikole Rica.

Anita Mažibradić- „Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara“, Donja Lastva 2015.
(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore)