Pavle Popović: Obožavam bokeljske priče, Tivat i ovu publiku

Atraktivna porodična avanturistička bokeška storija ugledala je nedavno svijetlo dana u drugačijem ruhu i počela da osvaja.  Priča Anta Staničića  prešla je iz knjige na pozorišnu scenu, obezbjedivši tako sebi – novi oblik trajanja. Na oduševljenje publike ali i aktera njene inscenacije koji su zdušno uživali u oživljavanju ove tople i uzbudljive priče, nesebično joj se predavajući. Medju njima je i glumac Pavle Popović koji je srčano i predano oživio lik kapetana Ilka.

Kako je bilo raditi ovdje kod nas, da li ste osjećali nešto veću odgovornost što tivatsku priču, tivatskog pisca kreirate baš u Tivtu ?

Sa ovom ekipom se ne osjeća odgovornost nego samo ljepota i uživanje u radu. Bili smo na nekin način oslobodjeni pritiska i odgovornosti radeći sa izuzetnim rediteljem, Milanom Karadžićem i sjajnim koreografom Nebojšom Gromilićem koji je uradio odličan posao što se tiče plesa i scenskog pokreta. Takodje smo uživali radeći i sa divnim damama, Irenom Popović koja je napravila izuzetne songove i muziku i Dragicom Laušević koja kada nas obuče i kostimira -jasno znamo na čemu smo, šta igramo i kakva nam je uloga.

Sa takvim vrsnim saradnicima i njihovim umjetničkim promišljanjima teksta Aleksandre Glovacki  sigurno je mnogo lakše ući u likove i oživjeti ih na sceni . Kako je Vama “legao” kapetan Ilko, kako ste ga obojili i dali mu dušu ?

S obzirom da i ja, kao i Ilko, imam mladjeg brata kao što je Miljan, lako mi je bilo da razradim taj odnos, igrao sam ga punim srcem i nije mi bio problem ući u lik. Čak je moj pravi brat prokomentarisao : Baš ti hvala, kako si me samo brzo zamijenio u predstavi ! U suštini sve te odnose i karaktere čovjek nosi u sebi , samo treba da ih pronadje i na pravi način iskoristi, a mislim da smo svi do jednog u predstavi u tome uspjeli.

Koliko je ta uloga bila izazovna i zahtjevna i koliko se u njoj uživalo ?

Ovo je bila izuzeno izazovna i inspirativna priča i fenomenalan glumački zadatak. Obožavam bokeljske priče i već sam dva puta ovdje igrao predstave sa ovim temama. Obožavam i Tivat, ovu publiku i ove ljude jer imaju veliko uvažavanje i poštovanje prema glumcima i kulturnim radnicima, daju nam podršku u danima pripreme i proba, pitaju nas kako ide i raduju se premijeri. Kada na sceni dobijemo ovako divnu povratna reakciju publike, zaboravimo na sve probleme i muke koje smo imali u procesu rada na predstavi i zahvalimo se Bogu što smo dobili priliku da radimo ovdje.

Radost igranja iskrenost i posvećenost ovoj umjetnosti se uvjek prepozna i lako obezbjedi naklonost publike. Ona sigurno nije primjetila da se na sceni energija profesionalca zapravo kombinuje sa amaterima. Kako je tekao rad i kakva je bila saradnja sa onima koji prvi put glume, mladi su i nemaju scenskog iskustva ?

Zaista je bio težak zadatak organizovati 30 ljudi istovremeno na sceni. Prvo održavati probe, pa organizovati scene, uvježbavati sve to i na kraju dati dobre rezultate. Nekako je sve ukazivalo da će to na kraju sve biti dobro, i pored tekućih prepreka i nekih težih momenata. Sve se na kraju slilo u jednu zaista dobru energiju.

Ilustarcija dobrog odnosa medju profesionalnog i glumca amatera je upravo Vaš Ilko i Milošev- Miljan. Iako je Miloš srednjoškolac koji tek uči glumu u kotorskom “Praznom prostoru” kod Petra Pejakovića, bili ste skladni i uigrani . Koja je Vaša percepcija o ovome ?

Miloš Kašćelan je toliko darovit i divan da sam ja od njega mogao da izvlačim ono što mi treba za razradu mog lika. On ima neku nevjerovatnu glumačku radost u igri , ima izuzetnu moć da se potpuno posveti i razigra, čak sam i ja na neki način učio od njega. Divan je i rijetko ko iz publike bi mogao da primjeti da on nije profesionalni glumac. Mislim da i Miloš i Ivan Kašćelan treba da se bave ovim poslom, jer su odlični.

Kakvi su bili ostale kolege i kolegnice kao i drugi srednjoškolci, plesači, folkloraši koji čine ovu brojnu ekipu ?

Bili su divni, radni i povećeni što je ključ za uspjeh u ovom poslu. Redovno su dolazili na probe , predavali se obavezama i davali nam energiju. Bili smo dobra ekipa i zaista svi zaslužuju pohvale.

Koliko se Vama lično dopala pozorišna poetika režisera Milana Karadžića, njegova razrada i analiza likova i odnosa ?

Ja sam veliki fan Milana Karadžića i uvjek sam želio da igram u predstavi kod njega. Kada sam dobio ovu ulogu bio sam presrećan, bilo je to kao ostvarenje nekog mog sna. Znam dobro tu njegovu posebnu poetiku, taj njegov humor i rediteljski način promišljanja, koji su mi veoma bliski , izuzetno sam zadovoljan što sam saradjivao sa ovako divnim umjetnikom i nadam se da ćemo se još susretati na nekim novim projektima.