Ivan Vulanovic

Preminuo Ivan Vulanović

U Tivtu je danas u 98.godini preminuo jedan od najstarijih Tivćana, višedecenijski novinar i fotoreporter, aktivista SUBNOR-a, major JNA, Ivan Vulanović.

Ivan Vulanović bio je i jedan od najstarijih penzionera u Crnoj Gori koji je preko pola vijeka bio vrijedni hroničar grada i dopisnik redakcija od Zagreba do Beograda – „Pobjede“, „Borbe“, „Večernjih novosti“, „4.jula“, „Boke“, „Čuvara Jadrana“, „Fronta“ i ostalih časopisa koji su izlazili u vrijeme SFRJ.

“Meni su svi članci dragi jer sam pisao o Tivtu koga iskreno volim, isto kao rodno mjesto u kome živim 50 godina. Mislim da je to za primjer, jedinstven slučaj da se ovakvo nešto, a da mi niko ne kaže ni hvala ni Bogu dala”, rekao je u jednom od poslednjih intervjua. Prvi tekst je objavio još kao partizan u Savinoj brigadi 1945, a zadnji 1991. godine.

„U Boki je bilo tada četiri novinara. Ja, Špiro Račeta, Sager i Tomo Grgurović. Danas novinari imaju sve aparate, kompjutere, šaljete odmah fotografije i tekstove. A ja sam se tada mučio, ako je bila recimo neka konferencija vojno pomorskog sektora morao sam sve snimiti, doći kući, razviti film, izraditi sliku. Odmah poslije toga morao sam da trčim na aerodrom ili autobus da bi bilo objavljeno sjutra u novinama. Čekali smo u telefonskim kabinama pošte satima vezu sa stenografima da bismo predali tekst. Fotografije smo slali preko šofera „Tarinih“ autobusa ili avionom. Za Radio Titograd sam slao dopise, svake nedjelje je bio po jedan moj prilog. Pisao sam puno o pomorcima, posebno radnicima Remontnog zavoda“, kaže najdugovječnjiji hroničar Tivta koji svoje tekestove i fotografije čuva u osam ukoričenih albuma. “Prije neku godinu, te moje albume sam dao da se napravi izložba povodom dana oslobođenja Tivta. Slao sam moje fotografije na brojne izložbe širom Jugoslavije i imao puno uspjeha. U Herceg Novom sam dobio treću nagradu, u Novom Sadu prvu za fotografiju mornara“, pričao je Ivan Vulanović.

Ivan Vulanović bio je nosilac brojnih odlikovanja i priznanja od Zasluga za narod – do medalje za hrabrost.