Promovisana „Jedna ljubavna“

U galeriji Ljetnjikovca Buća večeras, u večeri poezije i humanosti, promovisana je zbirka poezije „Jedna ljubavna“. Ova zbirka štampana je nakon konkursa koji je raspisala NVO „Bokeški Forum“ sa ciljem – da kompletan prihod od prodaje zbirke bude doniran u humanitarnie svrhe – za liječenje Tivćanina Save Rilija. Na konkurs su stigle 182 pjesme a žiri koji je radio na volonterskoj osnovi i u sastavu Katica Čavor, Ivana Kružić, Mašo Čekić i Nikola Marković odabrao 30 najboljih. Radove su ocijenjivali nezavisno jedno od drugog i na kraju, sabravši ocjene odlučilije da prvo mjesto pripadne Aleksandri Matić iz Srebrenice. Drugo mjesto osvojila je Vesna Pešić iz Niša čiju je pjesmu pročitao njen sugrađanin Nikola Marković drugonagrađeni sa prošlogodišnjeg konkursa.

Iskreno, nisam preterani ljubitelj rime, više volim modernije forme u poeziji ali pesma mi je nekako ušla u uho i jako mi je drago što je nagrada otišla u Niš i što je nekako moj put od Boke do Niša ispao kao uspešan put emocije i uspešan put poezije”.

Treće mjesto na konkursu je osvojila Nikšićanka Sonja Milatović koja je kazala da dolazi iz grada koji slovi za dom velikih pjesnika koje pamti ne samo Crna Gora nego i Balkan te da joj je čast što je imala priliku donijeti djelić Nikšića u primorske krajeve koje neizmjerno voli. Uručujući nagradu, član žirija Mašo Čekić je istakao da nije tačno da mladi danas nisu zainteresovani za lijepu riječ, ne vole umjetnost, ne pišu, vole kafane i nije tačno da mladi nisu kao što su bile naše generacije.

“Mladi danas pišu nekog novog Majakovskog, pišu nekog novog Andrića, pišu neke nove, naše velikane iz moje mladosti. Rad u ovom žiriju je za mene bio i sjetan i stresan. Prepoznavao svoje stihove, prepoznavao sam stihove mojih omiljenih pjesnika, prepoznavao sam i put koji naši mladi trasiraju a mi o tome ama baš pojma nemamo ako ne čitaju ono što ljubomorno pišu omeđeni svojim knjigama i samoćom svojih soba. I ono što je posebno dragocjeno – saznanje da samo dio tih mladih koji pišu, objavljuju. Ja ih molim da sa svojom dušom izađu vani”, poručio je Čekić.

Mjesto u zbirci zaslužile su pjesme dviju Tivćanki, Marijane Mišić Škanata i Gorice Samardžić.
Najljepša pjesma na konkursu posvećena je jednoj Ani. Nagradu Aleksanri Matić iz Srebrenice uručila je članica žirija i prošlogodišnja pobjednica Ivana Kružić istakavši da je na konkurs stiglo puno prelijepih pjesama, modrih svitanja, tajni, čarobnih putovanja, zaljubljenih dječaka…

Ali jedna, pobjednička, meni je posebna upravo zbog toga što sam nakon prvog čitanja osjetila potrebu da je pročitam opet, i opet, i opet i uvijek je u meni probudila izuzetno snažno osjećanje”, rekla je Kružić.

Vidno uzbuđena, sa puno emocija autorka prvonagrađene pjesme Aleksandra Matić po profesiji hemičarka u rudniku Srebrenica, poručila je da neprestano traži zlato u ljudima tako što piše pjesme i kada im duša zasvjetluca, zna da ga je našla.

Pokušati zamisliti galebove kako preleću more i okean a nalaziti se u sred neke šumske vrleti, zvuči nemoguće. Ali, ako nosite slike u oku probudite emociju u srcu i tako nastaje pjesma. Kad sam vidjela da je baš ova moja osvojila prvo mjesto, rasplakala sam se a bila sam na terenu, u vrletima gdje su i nastali “stihovi Anini ljubavni”, misleći na sve galebove i sva krila koja su mene u životu dotakla. Neizmjerno ste me usrećili. Ne zato što je moja pjesma pobijedila nego što ste izabravši baš nju pružili šansu nekim malim ljudima iz Bratunca, Srebrenice kojima su se dešavale, u prethodnom periodu jako ružne stvari, da pošalju ljepšu sliku o sebi, da pošalju malo ljubavi. Ponoviću, želim svim srcem da naš mali galeb Sava Rili ozdravi. Da mogu nekog ljubavlju da izliječim, njega bi”, Kazala je Aleksandra Matić.

Obraćajući se prisutnima, članica žirija Katica Čavor je izrazila zadovoljstvo što je imala priliku da pročita brojne pjesme iz raznih krajeva bivše Jugoslavije pristigle na konkurs te da svi u sebi nosimo emociju ljubavi i osjećanje poezije. Čestitala je svim učesnicima konkursa i pozvala ih da nastave raditi i iznositi svoja osjećanja.
Predsjednik NVO Bokeški forum Andrija Petković obraćanje publici počeo je stihovima i konstatacijom da su sve pjesme pristigle na konkurs, pobjedničke jer su ljudi u njima razgolitili svoj dušu i poslali nekim nepoznatim ljudima da ocjenjuju njihova osjećanja i istovremeno postanu dio humanog fronta u kojem se želi nekome pomoći:

Ja sam pričao sa Milanom Rilijem, Savovim ocem. To je jedna posebna vrsta ljubavi u odnosu na sve ove koje smo do sada čuli, roditeljska ljubav, ljubav oca prema sinu, i želja jednog oca da tog sina izliječi. Milan, na žalost, noćas nije sa nama zato što radi negdje kako bi skupio pare i nastavio da pokuša pomoći. Ja sam mu samo rekao: Milane, sledeći put ću ti dati pare kada se Sava bude ženio. U to sam siguran. Ovaj naš projekat nadilazi vjere, nacije, političke partije”.

Stihove iz zbirke čitali su učenici SMŠ „Mladost“ iz Tivta Andea, Veljko i Maša, a u muzičkom dijelu programa nastupila je mlada Mia Kružić.
NVO „Bokeški Forum“ je ovaj projekat dijelom realizovao i od finansijskih sredstava dobijenih na osnovu Konkursa za finansiranje projekata Opštine Tivat.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.