sikil

Put kojim se rjeđe ide

“Generalno našoj javnoj sceni manjka tih priča od mora i od soli. Radio Tivat je izuzetak u pozitivnom smislu, jer gaji tu vrstu javnog diskursa, pogotovu u opusu nekih naših kolega, koji se često javljaju iz vašeg studija sa zanimjivim pričicama sa mora,“ izjavio je u Radio suncobranu novinar i publicista pomorske struke, Siniša Luković, prenoseći detalje specijalne plovidbe Bokom kao jedan od četiri člana posade jedrilice „Bavižela“.

Kulturološko-pomorski performans priredila je prošle subote knjižara “So” iz Herceg Novog , na inicijativu njenog vlasnika, pisca i knjižara NIkole Malovića u odsudnom momentu, „prije uništavanja kulturno istorijskih znamenitosti Boke neznanjem i novcem“. O subotnjoj avanturi Luković kaže
“Plovili smo na malom brodiću od 5 i po metara- jedrilici, koja je dobila ime po lokalnom vjetru u Perastu , čiji je vlasnik Zlatan Zlatković iz Beograda, pasionirani jedrličar, koji iima nekoliko brodova i redovno se takmiči po brojnim regatama u regionu i veoma je iskusan. U „Bokeljskoj ekspediciji 2016“ bio je još i Beograđanin Milan Todorović, vlasnik izdavačke kuće i knjižare „Magelan“, koja takođe baštini ove teme od mora i od soli i dosta sarađuju sa knjižarom „So“, razmijenjujući izdanja i to je jedno od rijetkih mjesta u Beogradu, gdje se mogu naći knjige o moru, pomorstvu, istoriji Boke. On ima kuću na Ljutoj, žena mu je porijeklom odavde i dosta često je ovdje. Interesantan je kao čovjek od kulture, koji je pasionirani jedrilićar, a prije 4 godine je bio član posade na regati „Around the World“ na etapi, koja je išla preko Pacifika od Kine do San Franciska. Nikola se izuzetno intenzivno pripremao za ovu našu plovidbu poslednja dva mjeseca, čak smo se i u dozi tajnosti pripremali po raznim mjestima.“
Sama plovidba nije bila ni isključivo na vjetar, ni na vesla, jer je atmosfera bila loša, što se tiče vjetra:
„Imali smo slab vjetar i to najčešće iz nepovoljnog pravca, ali smo uspjeli otprilike dvije trećine Boke da oplovimo što na jedra, što na vesla, o čemu svjedoče i moji žuljevi i bolni mišići. Krenuli smo iz Zelenike i kao galioti na galijama u ono najbolje vrijeme u smjenama veslali narednih sat i po vremena uz obalu do Igala, gdje smo uspjeli da ulovimo malo blagog vjetra, a onda se malo pojačao zapadnjak i jugozapadnjak…

Nikola je insistirao da plovimo što bliže obali, najsporije i najteže, gdje se vjetar vrtloži, ili ga nema, što nam je produžilo put. Po ne znam koji put smo vidjeli da je Boka jedno predivno mjesto, bog je darovao obilno ove ljude i kraj, ali se onda u isto vrijeme zgrozite kada vidite koliko su njene obale već sada devastirane i nagrđene gradnjom koja je u najmanju ruku neprimjerena tom ambijentu. Ovaj dio tivatske obale, put Krašića, nažalost, je urbanistički i ekološki horor,to je stvrano da vam suze pođu na oči! Čak i dio obale Bogišića i Đuraševića ima kuća, koje su u najskorije vrijeme napravljene, maltene sa temeljima u more. Neke su arhitektonski lijepe, neke su toliko kičaste da je to Strašni sud. I Donja Lastva je dala danak ovoj apartmanizaciji, da ne kažem budvanizaciji. Ne mogu da vjerujem da smo mi sami sebi najveći neprijatelji, kad je u pitanju očuvanje i prirodnog i kulturnog i životnog ambijenta.“

Posada u mornarskim majicama, uz beškot, ribu iz konzerve, vodu i vino, kao u stara vremena, kako se nekad navigavalo, bila je neobična slika u Boki, kojoj su sa obale i iz drugih brodića posmatrači mahali u pozdrav, neki i faculetima i šugamanima, a na jednom mjestu čak i lencunom. Iako fizički naporno, ovo naviigavanje možda će se ponovitii naredne godine, ali kako Siniša reče, sa drugim nazivom, koji ne predstavlja lahor:“Sljedeći put, ako budemo odili na more, brod ima da se zove u najmanju ruku „Tramontana“ da budemo sigurni u snagu vjetra!“
Ističući da je „zadnja ura“ i za opstanak Kotora na Unescoovoj listi zaštićene prirodne i kulturne baštine svijeta, gdje su Tivat i Novi bafer zona, ili zona zaštite zaštićenog grada, viđeno na ovoj plovidbi upravo je i apel za spas zaliva.