Radionica sreće, slikarstvo i još po nešto

Radionica sreće, u organizaciji NVO “Umjetnost življenja Crne Gore” biće održana u Kotoru tokom vikenda, koji je pred nama. Seminar cjelovite joge u MZ Dobrota vodiće instruktorka Zorana Milošević već od sutra. Više o značaju joge i samoj radionici, na osnovu svog iskustva, za Radio Tivat je govorila akademska slikarka Dragana Mladenović, instruktorka joge iz “Umjetnosti življenja”:
“Sve ove tehnike i joga data kroz tehnike disanja, lake vežbe istezanja, prilagođene svim uzrastima, koliko koje telo može da iznese, tehnika oslobađanja stresa… doprinose unutrašnjem pročišćenju. Ja sam to osetila u svom ličnom i profesionalnom iskustvu. Kako se ubrzavaju život i obaveze, lakše ih radim i rešavam, sa većom koncentracijom i sa čistijim umom. Lakše se pronalaze rešenja i lakše se ide kroz stresne situacije.Nisu celodnevne radionice, nego koliko je dovoljno da bi se naučile tehnike disanja i opuštanja stresa, jer nakon toga svi dobijaju kućni program. Ko želi da praktikuje ove tehnike da bi sebi olakšao svakodnevni život, da tenziju malo olabavimo, da idemo malo kroz život sa odmehom, za to vredi malo se posvetiti sebi.”

Radionica sreće u Dobroti će trajati 3 dana po tri sata. Sutra će početi u 18 sati, a u subotu i nedjelju u 9. Joga sa osmijehom, odnosno učešće u radionici sreće može se rezervisati na brojeve 069 406 872 i 069 351 897.
Dragana se inače bavi i različitim tehnikama likovne umjetnosti. Jedna od njih je Vajang kain slikarstvo, koji potiče sa Jave. Osnova ovog tradicionalnog slikarstva je igra pozorišnih sjenki, a slikarka se postavkom “San na Javi” predstavila tivatskoj publici prije nekoliko godina. Diplomirala je na slikarskom odsjeku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Jovana Sivačkog. Kao stipendistkinja indonežanske vlade završila je specijalističke studije na odsjeku za Indonežansku književnost i lijepe umjetnosti u Surakarti.

Kaže da joj joga mnogo pomaže i u njenoj umjetnosti: “Suviše je prisutna stalna napetost u svijetu. Nije lako sačuvati osmeh i obično kad ga vide, ljudi misle da mi ništa ne radimo. Misle, sve nam je lako. Da, ali treba tu veštinu ugraditi, pa onda ići s tim osmehom i obavljati svoje, ne lepiti stres na sebe . Mi smo sticajem okolnosti imali sreću, zapravo blagoslov, i muž i ja, pošto smo oboje instruktori joge da se sa njom sretnemo i da počnemo da je primenjujemo. “
Željela je da publici u gradu u kome živi ove godine pokaže svoje novije radove, jer se navršava 10 godina otkako je sa porodicom došla u Tivat, stigavši nekoliko mjeseci ranije prvo u Herceg Novi iz Beograda. Odložila je izlaganje u galeriji za narednu godinu da bi bolje zaokružila ciklus na kome radi.
“Inače, mi smo željeli da ovdje nešto i dodamo, da u nečemu doprinesemo. Zadatak svakoga je ta lična odgovornost, da se u nečemu doprinese. Nismo mi došli na planetu samo da nešto uzmemo i zgrabimo. Svako ima neki svoj dar. Ja osim želje za lepotom, za umetnošću, kojom želim da ljudima neku estetiku pružim, zašto da ne pružim i neku svoju filozofiju života, zašto i da ne vidimo kako neki drugi ljudi razmišljaju. Uzmemo ono što je dobro, ono što nije ostavimo sa strane i idemo dalje.”

Završavajući razgovor pada mi na pamet da ne bi bilo loše nekima među nama preporučiti da se posvete jogi. Onima, čije su odluke upravo okrenute ka tome da samo uzimaju, da za sobom ne ostavljaju ništa, ili još gore, umjesto da doprinose svojoj okolini, svojoj maloj zajednici, a onda i šire.
Bojim se samo da bi oni i jogu izvrnuli naglavačke.
A Dragana svoj mali doprinos daje i pišući poeziju.