Rašo Čepić: Kelner stvara dušu objektu

Zanimanje kelnera nekada je bilo na glasu. Kelner je morao biti uglađen, uredno počešljan i obrijan, sa znanjem nekoliko jezika i osmjehom koji osvaja. Starijim ljudima naviru sjećanja, kaže naš sugrađanin, željan da ih podijeli baš sa mnom. Prisjetili smo se dana kada je Radomir Rašo Čepić radio u, tada veoma popularnom, novootvorenom hotelu Tivat.
„Sve je počelo davno 1971. godine, kada sam iz kompleksa Montenegro Belvi u Bečićima, došao u Tivat. Hotel je otvoren 17. jula 1971. godine a firma je bila mala, Industri Import zvala se Trboturs, direktor je bio pokojni Blažo Petranović. Sa mnom je tada došao da radi Rajko Filipović. Mi smo bili profesionalni kelneri sa znanjem dva-tri jezika. Bilo je divnih ljudi tu, usput se kompletirao hotel, ljudi su učili od nas, mi smo u hodu učili ponašanje i prijem gostiju. Skoro prolazeći pored hotela, vidim da je pretvoren u vatrogasnu stanicu, pa mi nekako teško bi oko srca, pravo da vam kažem, a zašto…To je eminentni hotel bio. Kad nam već treba ugostiteljstvo i kad se bavimo turizmom, zar taj hotel nije mogao da se uredi i da se dovede namjeni? Ja ne znam ko je sad vlasnik i šta će se dešavati, ali mi nekako žao bi“-prisjeća se Rašo.
U to vrijeme šefica kuhinje bila je Senka Andrić, a Rašo kaže da je bila vrhunski majstor svoga posla.
„Tada je bila Bigova u našem sastavu, imali smo svoje uzgajalište školjki, ona nas je snadbijevala sa ribom. Tu su dolazili ljudi na specijaliteta, svakodnevno je bio neki prijem, poslovni ručkovi. Boravile su u hotelu eminentne ličnosti tadašnje Jugoslavije, ali i stranci. Merima Njegomir je tu počela karijeru, ona je sezonski dvije godine tu pjevala. Bili su i Tereza Kesovija, Stanislav Mikulski Klos, Vesna Vulović, Veljko Vlahović, Blažo Jovanović i mnogi drugi koji su dolazili. Bilo je divno u to vrijeme. Bilo je dosta Italijana koji su tada dolazili u hotel Tivat sa Svetog Stefana na riblje specijalitete koje smo tada imali u hotelu. Hotel ima svoje hladnjače, centralno grijanje, ogromni magacinski prostor, svoj vešeraj. Ja sam od kelnera do upravnika sve prošao. 1974. godine sam bio u Francuskoj na jednoj specijalizaciji, vratio se. Odjednom, mijenja se ime, prelazi u „Primorje“ otvara se hotel Palma, spajanjem dolazimo do Plavih horizonata. Idustri Import postaje gigant, ustvari firma Primorje. Blažo Petranović je bio veliki privrednik i smatram da gradski oci vide da mu posthumno dodijele neku povelju ili plaketu, jer je taj privrednik ovom gradu doprinio dovoljno. Pokojni Blažo je svojim radnicima tada kupio, ja mislim, oko 20 stanova, plus smo dibijali stambene kredite, ja mislim da to nije nijedna firma. Veliki je čovjek i za tivatsku opštinu bio i Mato Krstović“-istakao je Čepić.
Razlika između kelnera tada i sada ima puno.
„Teško je to objasniti. U moje vrijeme postojala su pravila u ugostiteljstvu. Vjerovali ili ne, konobarica nije smjela da nosi lakirane nokte, zlato, mindjuše, kod kelnera isto bez ikakvog nakita. Dok danas kad dodjete te brada, te repovi, te ponašanje, nema uniformi. Da vam kažem, uniforma je činjela nas, kravate su se nosile, košulje smo znali da mijenjamo i po dva puta dnevno ako smo imali posla. Znala su se pravila, čistoća, ponašanje. Gost nije smio da vidi kelnera da puši, da čačka nos ili bilo šta. Znači elegantan, sistematski rasporedjen rad, prijatnost, ljubaznost, profesionalnost to su bile neke osnove u tom poslu. Jezici su bili sami potrebni, bili ste prinuđeni da naučite“-kazao je moj sagovornik.
Mnogi su tada dolaziti u hotel Tivat zbog samog ambijenta, usluge i dobre kuhinje. Prisjećajući se ko je sve od poznatih dolazio, Rašo je pomenuo Vilija Branta njemačkog političara i kancelara Savezne Republike Njemačke, kao i Sofia Loren italijanska je glumica i dobitnica Oscara. Kako je bilo služiti i biti u blizini takvih gostiju, Rašo kaže:
„Ona je tada bila sa generalnim direktorom Momom Vešovićem i sad sjede na terasi i neko je došao od njenih prijatelja i ona upoznaje Moma i predstavlja ga kao svoga prijatelja. Možda sam i zaboravio dosta tih ličnosti kje su dolazile. Vrlo interesanta ličnost bio je Veljko Vlahović, on je bio bolestan tada, a gore u salonu banket, a on meni kaže „sine donesi ti meni ovdje malo samo nešto“ vrlo skromno, nije volio te bankete i prijeme. Sva ta tivatska elita je dolazila, pa terasa puna, aperitiv bar. Imao je hotel Tivat svoje čari, ja se sjećam pa se skupimo mi radnici pa okopamo zemlju ispred pa zasadimo cvijeće da nam se to vidi“.
Hotel Tivat je imao dušu, a pored duše veoma popularnu kuhinju, pa su iz Svetog Stefana, Igala i sa svih drugih strana gosti dolazili kako bi probali te specijalitete.
„Senka Andrić je bila vrlo stroga kuvarica i odlično je poznavala italijanske specijalitete. Tada je Sonja Pataki došla u holet kao djevojčica a Senka je uzela pod svoje i tako da je ona maltene kopija Senke Andrić. Imali smo školjke na sedam načina. Jednom prilikom kad je bio banket Senka je spremila pagra od 36 kilograma u jednom komadu! I u jednom komadu sam ga ja iznio u restoran na kolicima i odatle tranžirao gostima. To je bila atrakcija, 36 kg, možete zamisliti kolika je to riba bila. Bilo je tu vrhunskih ugostitelja, znate. Ljudi su voljeli da dodju tamo. E posle kad su došli Arapi i Libijci, počeo je da gubi na svom imidžu, ali vjerujte mnogo zavisi ko radi u objektu. Može objekat da bude ne znam kakav, ali radi neko ko ne poznaje, ko ne stvara dušu objektu onda džaba“.
Penzionerske dane Rašo provodi sa svojom porodicom koja mu daje elana.
„Srce mi je puno. Oni mi daju podstreha“.