Reagovanje izvršnog direktora crnogorskih aerodroma

Saglasnost osnivača za produženje Ugovora o zakupu Free Shopova na crnogorskim aerodromima ne postoji.

I pored nastojanja da se medijskim pritiscima utiče na zakonito i pravilno postupanje prvostepenog suda u postupku koji se vodi izmedju „Aerodromi Crne Gore“ AD i „Regal Impexa“, saglasnost Osnivača za produženje Ugovora o zakupu free shopova na crnogorskim aerodromima ne postoji.
„Aerodromi Crne Gore“ AD su, postupajući u skladu sa važećim propisima, sproveli proceduru davanja u zakup poslovnog prostora radi obavljanja slobodne carinske prodaje, čemu je prethodila saglasnost Odbora direktora, nadležnih ministarstava i na kraju Vlade Crne Gore u funkciji Osnivača.
Stoga su netačni navodi da je od značaja činjenica što je postupajućem sudu dostavljena saglasnost ministarstava iz 2011. godine da se produži ugovor o zakupu free shopova, iz razloga što Vlada Crne Gore, kao Osnivač, nije dala saglasnost na odluku Upravnog odbora JP „Aerodromi Crne Gore“ iz 2010. godine o produžetku važenja ugovora, a koja se želi nametnuti kao dokaz u postupku.
Javnosti se prećutkuje važna činjenica da je navedenom Odlukom Upravnog odbora JP „Aerodromi Crne Gore“ iz 2010. godine jasno propisana obaveza pribavljanja prethodne saglasnosti Osnivača, a to je Vlada Crne Gore, a ne ministarstva. Kako nema saglasnosti Vlade Crne Gore, to je jasno da su netačni tužbeni navodi i navodi iz medija da su ispunjeni uslovi za produženje ugovora o zakupu koji je predmet aktuelnog spora.
Opštepoznato je da se voljom ugovornih stranaka, ne mogu mijenjati imperativne norme, kakve su upravo odredbe Zakona o državnoj imovini i Uredbe o prodaji i postupku davanja u zakup stvari u državnoj imovini, koji ne propisuju mogućnost prećutnog obnavljanja zakupa kada je u pitanju državna imovina. Stupanjem na snagu navedenog zakona kao lex specialisa, prestala je primjena Zakona o obligacionim odnosima u dijelu prećutnog obnavljanja zakupa, pa i otkaznog roka, već je ugovor morao biti zaključen u svemu u skladu sa članom 40 Zakona o državnoj imovini, do čega u konkretnom slučaju nije ni došlo.
U prilog ovakvom stavu ide i sudska praksa i pravosnažne presude koje potvrdjuju da je navedeno tumačenje važećih propisa pravilno i koje će, i pored ovakvih i sličnih pritisaka od strane podnosioca tužbe, prvostepeni sud cijeniti u toku donošenja odluke.

Izvršni direktor
Danilo Orlandić